Opis ispod uvodne fotografije predstavlja isječak pisma našeg kralja Tvrtka Kotromanića, Trogiranima, nakon prvog boja na Kosovu u koji su u pomoć Srbima pritekli i Dalmatinci i Humljani Vlatka Vukovića ter Bošnjani kralja Tvrtka.

Povijest Bosne i Hercegovine uvijek je bila ispisana krvlju, borbama za identitet, teritorij i pravo na postojanje. Danas, jedno ime, koje bi moglo biti zajedničko svim stanovnicima Bosne, postalo je privatizirana oznaka jedne skupine. Bošnjaci, ime koje se danas koristi gotovo isključivo za označavanje muslimana u BiH, nekada je imalo potpuno drugačije značenje i korijene, korijene koje su izbrisani i zaboravljeni. Tih korijena ljudi koji sebe danas zovu Bošnjacima nerado se sjećaju a radi se o slavnim danima naših predaka iz Bosne koji su sebe zvali Bošnjacima i koji su ginuli u borbi protiv Ugara i Osmanlija.

Piše: Ivan Urkov l poskok.info

Na popisu stanovništva 1991. godine, 890 ljudi se izjasnilo kao Bošnjaci. Na prvi pogled, većina bi pretpostavila da se tu radi o muslimanima.

Međutim, iznenađujuće je da gotovo nitko od tih 890 ljudi nije bio musliman. Muslimani su se, u velikoj većini, izjasnili kao Muslimani – s velikim “M”, što je tada bio njihov nacionalni identitet. Dakle, kada je 1993. godine na Svebošnjačkom saboru jedno povijesno ime – ime Bošnjak – doslovno uzeto iz zajedničke povijesti i pripisano isključivo muslimanima i oni koji su de do 1991 izjašnjavali kao Bošnjaci i čuvali to ime, prestali su se tako izjašnjavati. Došlo je do najveće povijesne ironije. Ime koje nikada nije bilo duboko ukorijenjeno u njihov identitet sada je postalo sinonim za njih.

Ali, vratimo se korak unatrag. Tko su ti Bošnjaci iz 1991. godine? Gdje su danas ti ljudi i kako žive? Pitanje je jednostavno, no odgovor nas vraća daleko u prošlost, u povijest koju današnja Bosna jedva pamti.

Dakle mi govorimo o Bošnjacima , stanovnicima Bosne koje su povjesničari ali i Osmanlije tako nazivali. Osmanlije pak za muslimane Bosne s vremenom razvijaju posve drugi nazib. Prilično pogrdan. Pa ga stoga tu neću iznositi. Stoga je važno razlikovati korištenje imena Bošnjak u srednjem vijeku od korištenja tog imena u nacionalnom izjašnjavanju.

Prvi koji su se nacionalno izjašnjavali kao Bošnjaci nisu bili muslimani. Bili su to bošnjački fratri, ljudi iz Bosne koji su u vremenu Benjamina Kallaya, austrougarskog upravitelja BiH, pristali na ideju stvaranja nove nacije u BiH. Kallayeva vizija bila je jasna – stvoriti novi narod koji bi spriječio da se Bosna i Hercegovina veže za Srbe ili Hrvate i time integrira u naše ukupne nacionalne teritorije. BiH je trebala postati tampon država, redodržava pod kontrolom Beča i Pešte, gdje bi fratri imali nadmoćnu poziciju u budućem establišmentu. Daleko nadmoćniju nego što ju taj red ima u bilo kojoj državi svijeta. Gotovo jednako moćnu kakvu su imali u doba Osmanlija.

Muslimani tog doba nisu bili zainteresirani za Kallayev projekt. Smetala im je svaka pomisao integracije s kaurima. Njihova jedina želja bila je povratak osmanskog utjecaja. Kallay je, međutim, našao saveznika u jednom čovjeku – Mehmed-begu Kapetanoviću, koji je, ironijom sudbine, bio rodom iz Vitine, zapravo iz........

© Poskok