„Nevidljiva ruka“ i treći put srpske opozicije
Najava da će studenti na predstojećim izborima kandidovati svoju listu, uzburkala je i vladajuću i opozicionu scenu. Vlast se plaši jer su joj studenti snizili rejting više nego ikad, a deo opozicionih stranaka je u strahu jer ako se budu borili sami, preti im mnogo manji procenat nego ranije, a na studentskoj listi, po svemu sudeći, neće biti mesta za njih.
U ovakvom političkom strahu, nama je najzanimljivije pitanje ponašanja dela opozicije koja sebe smatra patriotskom ili nacionalnom ili „desnom“.
Pojam „trećeg puta“ korišćen je u vreme vladavine SNS-a od strane onih organizacija koje nisu htele saradnju ni sa sadašnjom ni sa bivšom vlašću, a imale su izraženu nacionalnu ili „desnu“ retoriku. Otprilike, procenat glasova koji su ovakve stranke dobijale kretao se od 14 do 18 posto, u peridu 2012-2023. godine.
Možda i najviše energije u okupljanje ovakvih stranaka uložio je Srpski pokret Dveri, ali bezuspešno. Uvek se na putu objedinjena pojavljivala neka, u tom momentu, nevidljiva prepreka. Kao da je neko iza kulisa pomerao političke igrače (čitaj lutke), čas približavajući ih, čas udaljujući ih jedne od drugih, sa uvek istim krajnjim ishodom – nema objedinjavanja svih, već samo onih koje oni, lutkari, dopuste ili nema uopšte. Oni koji se u Srbiji bave politikom dobro znaju ko su ti ili TAJ.
U javnosti je najzanimljivija predstava neuspešnog objedinjavanja viđena pred izbore 2023. godine. Jedan deo javnosti se nadao da će doći do saradnje stranaka tzv. trećeg puta, ali to se nije desilo. Nekome nije bilo u interesu da mu ta kolona oduzme nekoliko procenata i da mu time umanji moć koja se meri poslanicima, bez obzira što je imao jasnu kombinaciju sa nekima iz tog patriotskog........
© Danas
