U manjinu. A manjine su ti posvuda velika snaga. Toliko u svijetu ima manjina, da će jednoga dana doći do objedinjavanja svih tih manjina, pa će se preko noći manjina prometnuti u većinu. I tad će ta većina, nekoć, do jučer manjina biti pokretačka snaga svijeta. Imat će oba iskustva - iskustvo manjine i iskustvo većine.

Prošli tjedan u Zagrebu je umro Stjepan Čuić, pisac i prevoditelj rođen u Bukovici pokraj Tomislavgrada. Studirao je jugoslavistiku i rusistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Više godina, sedamdesetih i početkom osamdesetih, radio je kao lektor u Večernjem listu i u Vjesnikovim izdanjima. Prvu knjigu, zbirku pripovijetki "Iza bregova", objavio je kao dvadesetogodišnjak, 1965. godine.

Nekoliko mjeseci prije Čuića, u prosincu 2025., u Sarajevu je umro Irfan Horozović. Imena ove dvojice književnika, koji su obilježili hrvatsku književnu scenu sedamdesetih, razbijajući dotada prevladavajuće mimetičke obrasce, neraskidivo su povezana generacijskom i poetičkom bliskošću.

Obojica su spadali u skupinu hrvatskih "fantastičara" ili "borhesovaca", kako su ih nazivali, zbog uvođenja fantastičnih elemenata u prozu, po uzoru na argentinskog pisca Jorgea Luisa Borgesa, pri čemu je Čuić bio svojevrsna iznimka. Bosanskohercegovački pjesnik Džemaludin Alić napisao je kako je Stjepan Čuić od svih "fantastičara" bio "najmanje pod Borhesovim utjecajem, najbliži našem podneblju, najbliži životu".

Čuić i Horozović bili su vodeći pisci skupine, koji su sa svojim djelima postavili obrazac hrvatske fantastičarske proze, Čuić sa zbirkom "Staljinova slika i druge priče", koja se danas, uz Čuićev roman "Orden", smatra kanonskim djelom hrvatske književnosti, a........

© Bljesak.info