Ulizice – to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost. Meša Selimović

Rečenice Meše Selimovića o ulizicima na najbolji mogući način opisuju društvenu kolotečinu Bosne i Hercegovine. Koliko god ih puta ponavljali, ostaju svježe i aktualne. Organi uprave i zastupničke klupe kapilarno su premrežene bezličnim klonovima Dragana Čovića, Milorada Dodika, Bakira Izetbegovića, Sabine Ćudić, Elmedina Konakovića...

Najdublji prezir među ulizicama zaslužuju profesionalni Srbi i Hrvati u službi tupavog bošnjačkog nacionalizma, koji, da bi se održali u vlasti, moraju prije svega biti veći katolici od pape. Uz to, u pravilu je riječ o tragično potkapacitiranim osobama bez savjesti i samopoštovanja, koje će povijest zaboraviti kao da nikada nisu ni postojali. Riječ je zapravo u ljudima koji su se u kafkijanskoj preobrazbi u jednom trenutku probudili kao kukci.   

Banalnost zla, teza koju je skovala Hannah Arendt izvještavajući iz Jeruzalema za "New Yorker" sa suđenja Adolfu Eichmannu, nigdje ne dolazi toliko do izražaja kao u slučaju zločina protiv čovječnosti. Istrebljenje ljudi je od začetka civilizacije fasciniralo maštu bolesnih umova.

Najmračnije nasljeđe Hitlerovih nacionalsocijalista, uz koncentracijske logore, predstavlja praksa Wermachta na okupiranim područjima Poljske, Sovjetskog Saveza i Jugoslavije. Wermacht je izdao zapovijed da se za........

© Bljesak.info