I šta sad?
U onim kineskim karnevalima karakteristična figura je košuljica zmaja u koju se uvlače ljudi, te sad zmaj dug nekoliko desetina metara vrluda levo-desno na ljudskim noga, ide gore-dole i nasrće na ljude, ali niko ga se ne plaši jer, naravno, svi znaju (računajući i decu) da to nije pravi zmaj.
Kolega Nedim Sejdinović pokazao je u svome tekstu „Kako se pobeda od 10:0 začas pretvori u poraz“, da bi Vučić Aleksandar rado da bude zmaj, ali ne ume.
Lokalni izbori u deset mesta ne samo da su, de facto, težak Vučićev poraz, već i jasan dokaz da su građani provalili kako nema tu nikakvog zmaja, da ispod te pretenciozne maske nema ničeg, te da se nemaju čega strašiti. Doduše, maketom zmaja su se, umesto razigranih Kineza, ogrnuli Vučićevi batinaši i hulje koje se prodaju za nekoliko novčića, ali znali su to građani, a naročito odvažni posmatrači kada su u nedelju svoja tela izneli na ulicu.
Nije ih uplašio papirni zmaj s crnom kapuljačom na glavi.
Zbog toga – a to nije nikakva tajna – izbore je Vučić masno pokrao (krao ih je pre izbora, krao ih je na dan izbora, krade ih i posle izbora). U Aranđelovcu je, da podsetimo, policija onemogućila studentima i opoziciji da do kraja prate džakove s........
