Iako je bio jedan od glavnih planera Oluje, neposredno uoči pokretanja te krunske vojno-redarstvene akcije, 15. srpnja 1995., general Janko Bobetko bio je iznenadno umirovljen. To naprasno umirovljenje bilo je 'crveni karton' zbog kojeg nije mogao voditi tu oslobodilačku akciju, iako je bio jedan od njenih ključnih planera, što Bobetko Franji Tuđmanu do kraja života nije oprostio. Iako je ostao vjeran HDZ-u, nakon zahlađenja odnosa s Tuđmanom, svoje je stavove radikalizirao, a godine 1996. odlučio je otvoreno progovoriti o svom vojnom putu.

Ignorirajući preporuku tadašnjeg državnog vrha da to ne čini, Bobetko je objavio memoarsku knjigu 'Sve moje bitke'. Ta knjiga, u kojoj su objavljeni vojni ratni dokumenti, vojni zemljovidi i planovi raznih vojnih operacija, uključujući i neke u BiH, podigla je veliku prašinu u političkim krugovima i u javnosti. Na glasne komentare kako su u knjizi objavljene i neke vojne tajne, Bobetko je mirno odgovorio: „Imam čist obraz koji mi dopušta da iza sebe ostavim pisani trag o svemu što sam radio i dovršio kroz svoj, više od pet desetljeća dugi, vojni i politički život.“

Komunisti su ovom odlukom sami sebi skrojili izbornu klopku: Strateški manevar pokazao se kao katastrofalna greška

Zlokobni plan poznatog glumca nije bio ubiti samo predsjednika, nego potpuno obezglaviti zemlju

„Živ im u ruke ne idem!“

Za Bobetkovu knjigu 'Sve moje bitke' ubrzo se zainteresiralo i Haaško tužiteljstvo. Upravo su dokumenti objavljeni u toj knjizi, po mnogima, bili ključan dokazni materijal za Haag, čime je general, na posredan način, dokazujući prisutnost hrvatskih postrojbi u susjednoj državi, zapravo tiskao vlastitu optužnicu.

Ispostavilo se, naime, da Haški tribunal nisu toliko zanimala događanja u BIH, koliko zločini HV-a tijekom operacije Medački džep. Za tu je operaciju već bio optužen general Ademi, a budući da mu je........

© Večernji list