U obiteljskoj kući Grujićevih dječjeg smijeha ne nedostaje. Iako na prvi pogled izgledaju kao tipična hrvatska obitelj koja stanuje u malenom baranjskom selu Karanac, oni su sve samo ne tipični. Uz svoje troje djece, brinu se o njih još petero koje su udomili. Jedna je 15-godišnja djevojčica s njima gotovo cijeli svoj život budući da su je udomili kada je bila beba od 10 mjeseci, 10-godišnji dječak s Downovim sindromom stigao je kod njih prije šest godina, druga dvojica dječaka su braća koja su spojena prije dva mjeseca, a godinama je s njima i još jedna djevojčica.

Danijela i Zoran Grujić nedavno su za svoju humanost, odnosno 20 godina udomiteljstva, primili nagradu osječko-baranjske službe Hrvatskog zavoda za socijalni rad, a prošle godine nagradilo ih je i Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike kao jednu od najdugovječnijih udomiteljskih obitelji. O djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi brinu se već 20 godina, a prvo im je dijete stiglo kada je njihov prvorođeni sin, danas 21-godišnjak, imao nepune dvije godine.

S obzirom na to da većina obitelji u Hrvatskoj ima samo jedno ili dvoje djece, oni se ubrajaju u manje od jedan posto obitelji koje broje petero i više djece. Velika je to žrtva, no oni je uopće ne doživljavaju tako. Briga o djeci njihov je životni poziv i sve rade zajedno s puno ljubavi, strpljenja i truda. U to smo se i sami uvjerili tijekom našeg posjeta.

Sve je počelo kada je njihov najstariji sin imao svega godinu i pol, a obitelj je osjetila potrebu za još jednim djetetom pa se odlučila na udomiteljstvo. – Naš najstariji sin imao je godinu i pol dana i nije imao društvo za igru. Supruga tada nije radila i odlučili smo se pokušati udomiti dijete i pomoći i njemu i sebi – priča nam Zoran Grujić. Nakon što su prošli proceduru i postali udomitelji, u njihov dom ubrzo je stigla beba stara samo deset dana. Ti prvi dani udomiteljstva bili su, kako kažu, i radosni i zbunjujući, ali vrlo brzo su shvatili koliko je sustav nepredvidiv i to ih je jako pogodilo. – Beba je odmah ušla u sustav za posvojenje i nakon devet mjeseci dobila je nove roditelje i otišla – prisjeća se Zoran. Taj odlazak bio im je veliki šok, a najviše je pogodio Danijelu koja je danima plakala, a i sad se tog djeteta prisjeća s knedlom u grlu.

Je li se Washington opet zaigrao? Iz Irana negiraju da su pristali na neograničen nadzor

Misteriozna 'djeca s crnim očima' opet digla prašinu: 'Pričao sam s ljudima iz SAD-a i Europe, svi su imali gotovo isto iskustvo'

– Odlazak prve bebe bio je izrazito traumatičan. No nakon razgovora shvatili smo da tako ne možemo dalje. Rekli smo sami sebi da se moramo usredotočiti na djecu i njihove potrebe. Odlučili smo da naši osjećaji ne smiju biti u prvom planu. Željeli smo toj djeci pružiti sve što možemo dok su kod nas i to nam je postalo najvažnije. Na ono što će se dalje događati ne možemo utjecati. Hoće li se djeca vratiti biološkim roditeljima ili će otići u novu obitelj, nije na nama da odlučujemo. Naša je zadaća pružiti im sigurnost, ljubav i skrb te se o njima brinuti najbolje što možemo dok su s nama. Probali smo to nekako razgraničiti, jer bismo u suprotnom to jako teško doživljavali. Svaki put kad djeca odlaze, normalno je da nas to pogodi, ali ne prenosimo to dalje jedno na drugo, ne stvaramo nervozu u obitelji. Tu su i druga djeca koja to isto osjete i trpe zbog toga. Supruga i ja odlučili smo rješavati to razgovorom i nismo htjeli cijelu obitelj opterećivati time – objašnjava nam Zoran.

Kuća Grujićevih s vremenom je postala mjesto dolazaka i odlazaka, ali i mjesto u kojem djeca rastu zajedno, bez razlika koje bi ih dijelile. – Naš prvorođeni sin kao mali je čuvao i mazio bebu, sve je to prihvatio prirodno, a mi nismo radili razliku između njih dvoje – kaže Danijela o svom najstarijem sinu. Danas taj 21-godišnji mladić, koji je odrastao uz udomljenu djecu, s njima ima bratsko-sestrinski odnos. Ova obitelj ne izdvaja se samo brojem udomljene djece nego i odnosima koji opstaju i nakon što djeca odu. – Dečko koji je kod nas živio punih 17........

© Večernji list