Veliki požari posjeduju pomalo neobičnu političku moć. Poplave se povuku, potresi u pravilu traju tek nekoliko sekundi, a oluje protutnje i prođu dalje.

Požar, međutim, danima napreduje pred televizijskim kamerama. Njegov se put prati gotovo u stvarnom vremenu, kilometar po kilometar, naselje po naselje, dok se građanima ponavlja da su mobilizirani svi raspoloživi resursi. Ako se unatoč tome vatrena fronta nastavi širiti, prizor vrlo brzo prestaje biti samo prirodna katastrofa i postaje javni ispit sposobnosti države.

Upravo se to ovoga srpnja događa u Francuskoj i Španjolskoj. Požari su prisilili više od 350.000 ljudi da napuste domove te je desecima tisuća njih naređeno da ostanu u kućama. Samo je u francuskom departmanu Gironde evakuirano oko 220.000 ljudi. U Španjolskoj je evakuirano oko 76.000 stanovnika, a njih još oko 30.000 obuhvaćeno je naredbama o ostanku u domovima.

Vatrena fronta u Girondeu tijekom noći se stabilizirala, no vlasti naglašavaju da požar još nije pod nadzorom. Od početka godine u Francuskoj je izgorjelo više od 116.000, a u Španjolskoj 172.000 hektara. El País, The Guardian i Euronews podudaraju se u ocjeni razmjera katastrofe, premda se broj evakuiranih razlikuje ovisno o trenutku objave. Ovo više nije niz lokalnih požara nego europska sigurnosna kriza.

Nitko ne gasi požar iz prijestolnice

Francuski požari više nisu tek udaljena drama nekog tamo mediteranskog zaleđa jer je vatra stigla na petnaestak kilometara od Bordeauxa. Policija je noću obilazila kuće, zatvarale su se autoceste, ugrožena je bila zračna luka, a gradski sajmeni prostor pretvoren je u golemi prihvatni centar.

Prvi val kiše i povoljniji vjetrovi pomogli su vatrogascima zaustaviti napredovanje vatre, no nova vrućina tijekom tjedna ponovno bi mogla podići temperature prema 40 stupnjeva. Zato vlasti govore o stabilizaciji, a ne o kontroli požara. Stabilizirani požar i dalje ima golemu užarenu površinu i rubove koji se promjenom vjetra mogu ponovno aktivirati.

U Le Figarovu uvodniku Jacques-Olivier Martin sažima jednu stranu francuske političke rasprave naslovom: 'Nitko ne gasi požar iz prijestolnice.' Njegova je teza da megapožari, uoči predsjedničkih izbora u travnju, pokazuju kako država postaje snažnija kada se oslanja na slobodu, odgovornost i povjerenje umjesto da svaki odgovor proizvodi u pariškom upravnom središtu.

To nije poziv na povlačenje države. Veliki požari zahtijevaju nacionalne resurse, zrakoplove, vojsku, policiju, međunarodnu pomoć i europske pričuve. No Figarov naslov pogađa problem koji se u centraliziranim državama javlja gotovo refleksno: operativno znanje nalazi se na terenu, a politička moć i proračunske odluke u središtu. Lokalni vatrogasci, šumari, poljoprivrednici i načelnici poznaju pristupne putove, izvore vode, vjetrove i stanje raslinja. Ministarstvo može poslati zrakoplov, ali iz Pariza ne vidi gdje seoski put završava, a gdje počinje klopka za vatrogasce.

Francuska je angažirala oko 2500 vatrogasaca, 1500 vojnika i 1200 policajaca, uz zračnu i međunarodnu........

© tportal