Već godinama ljeto u Europi izgleda gotovo jednako. Na televizijskim ekranima izmjenjuju se zemljovidi obojeni tamnocrvenom bojom, meteorolozi upozoravaju na nove temperaturne rekorde, liječnici savjetuju građanima da ostanu u zatvorenim prostorima, a političari pozivaju na oprez, štednju vode i odgovorno ponašanje. Nekoliko dana kasnije temperature padnu, vijesti se vrate uobičajenom ritmu, a toplinski val ostane tek nebitna fusnota u ljetnoj kronici.

Takav pogled na ekstremne vrućine sve je manje održiv. Ne zato što su temperature nužno više nego prije, nego zato što toplinski udari više nisu rijetki događaji, već 'novo normalno'. Toplinski udari nisu više samo tema za klimatske stručnjake, nego prvoklasno političko pitanje koje mijenja način na koji razmišljamo o državi.

U politologiji često govorimo o kapacitetima države. To je sposobnost države da zaštiti građane, održava infrastrukturu (posebice onu kritičnu), pruža javne usluge i učinkovito odgovori na izvanredne okolnosti. Posljednjih desetljeća pod time smo uglavnom podrazumijevali financijske krize, pandemije, terorističke napade i ratove.

Europa je danas, međutim, pred još jednim testom državne sposobnosti, a to je test koji dolazi iz atmosfere. Sve češće pitanje nije samo može li država zaštititi granice ili stabilizirati bankarski sustav, već može li osigurati pitku vodu, stabilnu elektroenergetsku mrežu, rashlađene bolnice, škole koje mogu raditi tijekom srpnja i kolovoza (na sjeveru kontinenta ljetni su praznici značajno kraći i obično traju šest tjedana) te javni prijevoz koji neće kolabirati kada temperatura prijeđe četrdeset stupnjeva. Drugim riječima, demokracija se više ne provjerava samo na izborima. Provjerava se i tijekom toplinskog vala.

Europa pritom nije samo jedan od pogođenih kontinenata. Ona je, prema podacima Copernicus Climate Change Servicea, kontinent koji se zagrijava najbrže na svijetu. Prema Europskoj agenciji za okoliš, 28 posto teritorija Unije 2023. godine bilo je pogođeno nestašicama vode.

Vrućine tako više nisu problem ograničen na južnu Europu. Posljednjih nekoliko godina rekordne temperature bilježile su Francuska, Njemačka, Poljska, Češka, Mađarska, Belgija, Nizozemska i Ujedinjeno Kraljevstvo, a gradovi koji su desetljećima projektirani za umjerenu klimu sve teže podnose višednevne toplinske valove. Osobito zabrinjava činjenica da se ne povećavaju samo dnevni temperaturni maksimumi, već sve češće rastu i noćne temperature.

Mnogi se gradovi više ne uspijevaju rashladiti tijekom noći, što povećava smrtnost starijih osoba, opterećuje hitne zdravstvene službe i povećava potrošnju električne energije. Upravo zato toplinski valovi više nisu pitanje nekoliko neugodnih dana tijekom ljeta te postupno mijenjaju način funkcioniranja europskih društava.

Visoka vlaga s visokim temperaturama povećava stres izazvan toplinskim udarima te prva posljedica te promjene nije temperatura, već voda. Kada govorimo o klimatskim promjenama, javnost često zamišlja topljenje ledenjaka ili podizanje razine mora, no za članice Unije mnogo je neposrednije pitanje ono što se događa s njihovim rijekama.

Europska........

© tportal