Možda ponajbolji simbol današnje Bosne i Hercegovine nisu ni Predsjedništvo BiH ni Ured visokog predstavnika (OHR), već je to upravo nesretni granični prijelaz kod Bosanske Gradiške.

Dok političke elite desetljećima raspravljaju o konstitutivnosti, legitimnom predstavljanju, građanskoj državi i ustavnim reformama, građani svakodnevno ovise o funkcioniranju vrlo konkretnih institucija. Granični prijelazi, carinska infrastruktura, prometna povezanost i administrativna koordinacija možda nisu toliko politički i medijski atraktivne teme, no upravo one određuju kvalitetu života i perspektivu gospodarskog razvoja.

Rasprava koja se posljednjih tjedana vodila oko funkcioniranja prijelaza kod Bosanske Gradiške pokazala je koliko je Bosna i Hercegovina i dalje opterećena institucionalnom rascjepkanošću. Čak i kada postoji politička volja Zagreba i Sarajeva za suradnjom, provedba dogovora često nailazi na unutarnje prepreke, sukobe nadležnosti i kroničnu sporost administrativnog sustava. Sporazum koji su potpisali Andrej Plenković i Borjana Krišto trebao je riješiti praktična pitanja prekograničnog prometa, no rasprava koja ga je pratila brzo je pokazala da ta zemlja i dalje teško usklađuje političke i institucionalne interese različitih razina vlasti.

Zanimljivo je primijetiti da je oboje premijera, svatko sa svoje strane granice, de facto iz iste, odnosno iz sestrinskih stranaka – HDZ-a te HDZ-a BiH. Jedina slična situacija postoji na irskom otoku, gdje su pojedini političari iz stranke Sinn Féin u različitim fazama svoje karijere obnašali političke dužnosti u sjevernoirskim institucijama, pa potom u institucijama Republike Irske.

Povratak stare rasprave

U tom kontekstu treba promatrati i aktualnu raspravu o hrvatskoj izbornoj jedinici. Domovinski pokret pokušao je posljednjih mjeseci nametnuti ideju da bi trajno rješenje hrvatskog pitanja u BiH bilo stvaranje posebne hrvatske izborne jedinice u Federaciji BiH. Radi li se ovdje o otkrivanju novih rješenja za staro pitanje ili tek o pokušaju mlađeg koalicijskog partnera u Vladi da zadobije medijsku pažnju, vrijeme će pokazati.

Zagovornici modela sa zasebnom izbornom jedinicom tvrde da bi se njime konačno osiguralo ono što nazivaju legitimnim političkim predstavljanjem Hrvata. Njihov argument nije nov. On proizlazi iz dugogodišnjeg nezadovoljstva empirijski potvrđenom činjenicom da je Željko Komšić više puta biran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH gotovo isključivo glasovima bošnjačkih birača. Za stranke s hrvatskim predznakom to predstavlja dokaz da postojeći sustav ne omogućava Hrvatima da sami biraju svoje predstavnike. Upravo zato HDZ BiH već godinama zagovara izmjene izbornog zakona koje bi osigurale drukčiji način izbora hrvatskog člana Predsjedništva.

Protivnici takvih prijedloga upozoravaju da bi hrvatska izborna jedinica predstavljala korak prema dodatnoj etnoteritorijalizaciji zemlje, a u bošnjačkom........

© tportal