Zato je tvrdnja da Europska unija propovijeda recikliranje kod kuće, a smeće baca siromašnijima istodobno važna, ali i prejednostavna. Otpad svakako može biti roba. Staro željezo, kvalitetno odvojen papir i čista plastika imaju tržišnu vrijednost, a prekogranična obrada može biti učinkovitija od 27 zatvorenih nacionalnih sustava. Eurostat upozorava da je EU 2025. godine izvezao 36,2 milijuna tona 'reciklabilnih sirovina', ali i uvezao 49,7 milijuna tona, pa je neto uvoznik. Kategorija pritom uključuje i nusproizvode, ne samo otpad, a više od polovice izvoza činili su metali. Moralni problem, dakle, nije granica sama po sebi nego razlika između trgovine sirovinom i premještanja troška onečišćenja.

Kako radi tržište onoga što nitko ne želi

Što je materijal čišći i vrjedniji, to je trgovina sličnija svakoj drugoj trgovini sirovinama. U slučaju miješane, prljave i teško reciklabilne plastike računica je obrnuta: proizvođač ili sakupljač plaća da je netko preuzme, a zarada nastaje ako su prijevoz, rad, odlaganje i okolišni standardi na odredištu jeftiniji. Stručno izvješće mreže Europske agencije za okoliš među pokretačima izvoza navodi razlike u troškovima rada i infrastrukture, poreze na spaljivanje i odlaganje te manjak europskih kapaciteta. Procijenjeni kapacitet recikliranja plastike u EU-u i Ujedinjenom Kraljevstvu 2023. godine bio je nešto veći od deset milijuna tona, manje od polovice godišnje nastale količine.

Sustav dodatno kompliciraju proizvođači, sakupljači, brokeri, prijevoznici i krajnji pogoni. 'Zeleni' čisti otpad za oporabu tradicionalno je prolazio uz lakšu dokumentaciju dok opasni, miješani i kontaminirani tokovi zahtijevaju prethodnu suglasnost. No upravo je granicu između tih kategorija teško utvrditi u slučaju zatvorenog kontejnera. Novinarski istraživački projekt Lighthouse Reports dokumentirao je kako su europske pošiljke deklarirane za recikliranje preko Antwerpena završavale na ilegalnim odlagalištima i u požarima oko turske Adane, uz manipuliranje dokumentima i slab nadzor nakon izvoza.

Tu nastaje i statistička zamka. Cilj odvojenog prikupljanja govori što je građanin stavio u odgovarajući spremnik, ne što je na kraju postalo novi proizvod.........

© tportal