KOMENTAR MARUŠKE VIZEK Bitka za kršćansku dušu u zemlji u kojoj svatko može osnovati crkvu: Vjeruju li Amerikanci Papi ili Trumpu?
Soba za pranje i sušenje rublja u zgradi u kojoj živim u Bostonu. Starija gospođa, negdje oko sedamdeset i pet godina, čeka da njezina perilica završi s pranjem. Ja pak, čekajući svoju sušilicu, upravo završavam telefonski razgovor na hrvatskom. Ona, zaintrigirana neuobičajenim jezikom, započinje razgovor: odakle sam? Kako mi se sviđa život u Americi?
U razgovoru koji je uslijedio čujem priču koju posljednjih godina slušam u različitim varijacijama otkako češće boravim u Americi. Mirovine koje primaju ona i njezin suprug dovoljne su tek da pokriju trošak najamnine, hrane i, za naše prilike, nevjerojatno skupog zdravstvenog osiguranja. Američki san kao da se izgubio negdje između skupih najmova, zdravstvenog osiguranja i obećanog života koji si obični Amerikanci više ne mogu priuštiti. 'Sve se promijenilo', kaže ona gestom koja sugerira neku vrstu kozmičke rezignacije. 'Ali nije važno. Trump će to popraviti. Uskoro će se ionako sve vratiti na svoje mjesto jer je kraj vremena blizu.'
Nije to bio prvi put da sam u razgovorima ovdje naletjela na izraz 'kraj vremena' (engl. end times). Evangelici koje sam upoznala ne govore o tome kao o nekoj dalekoj ili simboličkoj mogućnosti, nego kao o nečemu vrlo konkretnom i vrlo bliskom. Ratovi, prirodne katastrofe, politički kaos i društvena polarizacija za njih nisu samo povijesni događaji, već znakovi da se svijet približava svom konačnom raspletu.
Tek iz te perspektive rečenica gospođe iz praonice dobiva pun smisao. Ako vjerujete da se povijest približava svom posljednjem činu, onda politika više nije pitanje institucija ili javnih politika. Ona postaje pitanje spasenja. Donald Trump tada nije samo političar koji će Ameriku ponovno učiniti velikom nego figura koja se uklapa u širi osjećaj civilizacijskog raspada i skorog raspleta.
'Njihov čovjek' koji to nije bio
A kao da tako dramatična uvjerenja već nisu sama po sebi dovoljna, prije gotovo točno godinu dana na čelo Katoličke crkve prvi put i posve neočekivano došao je Amerikanac. Kardinal Robert Francis Prevost, danas papa Lav XIV., u početku je kod američke desnice izazvao gotovo trijumfalno oduševljenje. Vatikan je, činilo se, konačno vodio 'njihov čovjek'.
No euforija nije dugo trajala. Vrlo brzo pokazalo se da novi papa ne dijeli istu viziju kršćanstva kakvu promoviraju pokret MAGA, evangelistički pastori i nova američka administracija. Trump ga je nazvao 'slabim po........
