Amir Sužanj: Penzije nam bježe preko granice

Decenijama su nam iz rodne grude masovno odlazili ljudi. Sad su nam iz zemlje počele bježati i penzije. Nestale su, kažu, u torbaku nekakvog poštara iz sunčanih Višića sa samog juga naše zemlje, koji je odjednom postao najzagonetnija persona našeg ionako zanimljivog podneblja. Već prvih dana nakon njegovog tajanstvenog nestanka mediji su počeli objavljivati da je izašao iz zemlje preko Sarajeva, što bi trebalo da znači da je odletio avionom, kažu ovi dobro upućeni portali, čak u daleki Tajland. Oni maštovitiji odmah su zaključili kako je taj nekakav Stipe htio ostvariti svoje dječačke snove da putuje po glasovitim turističkim destinacijama čak tamo na egzotičnom istoku, gdje samo rijetki kroče, bar iz ovih naših krajeva. Kad će ako neće u 31. godini, neće valjda čekati da ga starost iznenadi i uskrati mu mladalačke snove. 

Ali ne može čovjek praznih džepova putovati po svijetu, makar bio i poštar s dobrom kondicijom. Zato je maštoviti Stipe sa sobom ponio penzije ubogih višićkih umirovljenika, koji nisu ni slutili da će pod starost iz svojih džepova finansirati nekoliko stoljeća zakašnjela geografska otkrića nekakvog mladića avanturističkog duha, željnog uzbuđenja koja nudi dalek put po bijelom svijetu. Taj zakašnjeli Marko Polo iz Višića je, kažu dobro obaviješteni mediji, ponio 27 hiljada maraka, nadajući se valjda da će mu to biti dovoljno da obiđe i otkrije bar tri frtalja prostrane i nepregledne jugoistočne Azije. Tako su nam i penzije u poštarskoj torbi pobjegle u inostranstvo. 

Ko zna hoće li putovanje mladog Stipe završiti mnogo prije konačnog cilja k’o u čuvenoj sevdalinki o Pišonji i Žugi, a sve su prilike da bi moglo biti baš........

© TIP