Postoji nešto neodoljivo romantično u političkim deklaracijama. One uvijek počinju s milenijima, završavaju s Europom, a između se dogodi mali pravni potres koji se predstavi kao gramatička korekcija. Tako i ova mostarska – potpisana pod budnim okom sarajevskog intelektualnog kluba koji već trideset godina pokušava pretvoriti Dejton u začkoljice, a začkoljice u ustav. Polemika, dakle, nije s idejom građanske države. Polemika je s leksičkom akrobatikom kojom se pokušava dokazati da ono što piše – zapravo ne piše.

Prvo smo obaviješteni da je riječ “constituent” krivo prevedena. Navodno je netko, eto, zlonamjerno ubacio “konstitutivni” umjesto “sastavni”. Problem je samo sitan, gotovo nevidljiv: taj “pogrešni” prijevod već je dvadeset i kusur godina dio sudske prakse Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. U-5/98, odluka o konstitutivnosti naroda – dokument koji je promijenio entitetske ustave. Ako je riječ bila krivo prevedena, onda su suci dvadeset godina presuđivali na osnovu tipfelera. To bi bio najskuplji pravopisni lapsus u novijoj europskoj povijesti.

Zatim dolazimo do teze da konstitutivni narodi nisu nositelji suvereniteta. U redu. Ustav........

© Poskok