U političkoj Bosni i Hercegovini mržnja se rijetko rađa iznenada; ona se kuha polako, na laganoj vatri povijesnih frustracija i trajnog straha od gubitka kontrole. Ipak, ponekad je dovoljna jedna rečenica izgovorena s visine europske govornice da lonac prekipi. Tako je i ovih dana: upozorenje da bi se “jedno jutro moglo probuditi s trećim” nije shvaćeno kao analiza nego kao ultimatum. Ne zato što je ideja nova, nego zato što je izrečena s pečatom Europe. A u BiH, kad poruka dolazi “odozgo”, ne čita se hladno – čita se kao batina.

No stvarni problem nije treći kao administrativna mogućnost, nego refleks koji on proizvodi. Sarajevska scena reagira panično jer treći ne prijeti raspadu........

© Poskok