U zemlji koja je ustavno sastavljena od tri naroda, dva entiteta i deset kantona, politički komentari koji govore o “nefunkcioniranju većine” zvuče pomalo kao žaljenje što trokut nema četiri strane. Tekst o smjeni Dragana Miokovića i “fluidnim odnosima” između Trojke i HDZ-a zapravo je samo još jedan primjer dubljeg problema: dijela bošnjačkog političkog i medijskog prostora koji nikada nije do kraja prihvatio kakva je Bosna i Hercegovina ustavno zamišljena.

Autor teksta polazi od pretpostavke da u Federaciji postoji neka prirodna parlamentarna većina koja bi trebala stabilno funkcionirati, a da je njezin izostanak dokaz političke krize. No upravo je suprotno. Daytonski ustav je konstruiran tako da klasična većina ne može dominirati, nego da odluke nastaju kroz stalne pregovore i međusobne blokade. U takvom sustavu većina nije trajno stanje nego privremeni dogovor između političkih predstavnika različitih naroda i razina vlasti.

Problem nastaje kada se taj sustav promatra kroz prizmu jednonacionalne parlamentarne logike. U toj interpretaciji svaka blokada izgleda kao kvar, a svako neslaganje kao destabilizacija. Međutim, mehanizmi poput Doma naroda, entitetskog glasanja ili instituta vitalnog nacionalnog interesa upravo su ugrađeni da spriječe dominaciju jedne političke većine nad drugima. To nije slabost sustava nego njegov temeljni princip.

Zato tekst koji govori o “nefunkcioniranju većine” zapravo otkriva nešto drugo: trajno nezadovoljstvo dijela bošnjačkog političkog prostora činjenicom da Bosna i Hercegovina nije klasična građanska država u kojoj jedna politička većina može provoditi program bez pristanka drugih. Umjesto prihvaćanja daytonske realnosti, često se pokušava dokazati da je sustav u krizi kad god on funkcionira upravo onako kako je zamišljen – kroz pregovore, blokade i kompromis.

U tom smislu smjena jednog parlamentarnog dužnosnika nije nikakav dokaz raspada vlasti, nego normalna epizoda u političkom sustavu koji nikada nije bio zamišljen kao stabilna ideološka koalicija. U Bosni i Hercegovini vlast nije matematička većina nego stalni proces balansiranja između različitih političkih i nacionalnih interesa.

Zato ovakvi tekstovi često više govore o očekivanjima autora nego o stvarnosti političkog sustava. Oni otkrivaju upornu želju da se Bosna i Hercegovina interpretira kao država koja bi trebala funkcionirati po modelu zapadnih parlamentarnih........

© Poskok