menu_open Columnists
We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close

Može li pravda biti slatkorečiva, poslušna, kompromitovana?

23 0
26.05.2026

Da ne živimo u zemlji u kojoj se sa vrha vlasti svakodnevno krše Ustav i zakoni, događa neverovatan kriminal i korupcija, a izbegava bilo kakva odgovornost, možda bismo mogli poverovati slatkorečivim govorima i porukama čelnika pravosuđa sa godišnjeg savetovanja „Sudijski dani 2026“. Organizator ovog tradicionalnog višednevnog okupljanja sudija Srbije u Vrnjačkoj Banji, jeste Vrhovni sud. Pozdravne govore upućuju gosti okupljanja, poput ministra pravde i predsednika Ustavnog suda, kao i predstavnici EU, Saveta Evrope i OEBS-a u Srbiji, koji su donatori skupa, a uvodno izlaganje je održao novoizabrani predsednik Vrhovnog suda, Miroljub Tomić.

Prisutne sudije – članovi neformalne grupe sudija i javnih tužilaca „Odbrana struke“, ali i desetak sudija koji nisu članovi ove zajednice – napustili su salu kada je za govornicu izašao predsednik Ustavnog suda Vladan Petrov. Navodno se on izvinjavao za neke svoje izjave, poput one da je razrešenje sankcija za „sudije koje su prekršile zabranu političkog delovanja i koji se javno deklarišu kao protivnici vlasti“ i da se „pravosuđe otrglo od političke i izvršne vlasti“. Takvi ekstremistički stavovi apsolutno zaslužuju tihi čin nepoštovanja. Možda su zbog toga sudijama promakli pojedini sporni akcenti iz javnih nastupa ministra pravde i predsednika Vrhovnog suda.

Pozdravni govor aktuelnog ministra Nenada Vujića na sajtu Ministarstva pravde nazvan je „uvodnim izlaganjem“. Poručio je da nezavisnost sudstva nije privilegija, već odgovornost, koja podrazumeva najviši stepen profesionalnosti, stručnosti i posvećenosti Ustavu, zakonu, pravdi i građanima Srbije koji očekuju da pravda bude dostupna, efikasna i jednaka za sve: „Što je stepen nezavisnosti veći, veća je i obaveza svakog nosioca pravosudne funkcije da svojim radom, ponašanjem i kvalitetom odluka, opravdava poverenje građana. Bez poverenja građana u sudstvo nema ni pune pravne sigurnosti, ni stabilnog ekonomskog razvoja, ni stvarne zaštite ljudskih prava. Upravo zato je obaveza svih nas – i izvršne vlasti i zakonodavne vlasti i pravosudnih institucija – da kontinuirano radimo na jačanju institucija i unapređenju uslova za rad sudija.“ Izlaganje je završio rečima: „Živela Srbija – Bože pravde“!

Iz citiranih dugačkih rečenica, na prvi pogled izgleda kao da je ministar želeo da kaže nešto produbljeno i iskreno, čak i kritički, o sudstvu i sudijama, a da bi na taj način izbegao da pred sudijama govori o aktuelnoj zakonodavnoj i pravosudnoj problematici i svom angažovanju u njoj. Da je to učinio verovatno bi ga jedan broj sudija, s razlogom, bojkotovao kao i Vladana Petrova. Međutim, analiza njegovih iskaza ukazuje da on, iako je bio višedecenijski direktor Pravosudne akademije, ima problem sa razumevanjem pravosuđa, pa čak i upotrebom pojedinih pravnih pojmova. Da počnemo od pravde kao vrhovne pravne vrednosti koja, pre svega, znači jednako postupanje, u više-manje istim slučajevima. Onda je sasvim suvišno atributima „dostupna i efikasna“ dodavati, na kraju, i reči „jednaka za sve“. Ta vrednost je u samoj definiciji pravde, ukoliko ona u današnjoj Srbiji postoji i nije zamenjena selektivnom primenom zakona i naopakim tumačenjem pravičnosti, koja bi trebalo da bude „ispravljanje ili izbegavanjestrogosti opšte pravne norme zarad pravde u nekom izuzetnom slučaju, koji tvorac........

© Peščanik