Zajmio me jedan drevni drug, pa mi se ovih dana, i prije početka Svjetskog fudbalskog prvenstva, navadio svojom upornom pričom o tome da je FIFA najveća multinacionalna kompanija na globusu, da je fudbal odavno prestao biti samo planetarno omiljena zabava, vještina i nadmetanje i postao bjesomučno glamurozan, unosan i neograničen biznis. Nisam, naravno, osporavao to što tvrdi, pogotovo onda kada je sve to oplemenio ciframa o stotinama miliona dolara (eura), koliko će Mundijal koštati, a još više iznosima zarade koju će, prema procjenama, FIFA inkasirati, dakle profitirati na ovoj najvećoj (i od Olimpijade većoj?) sportskoj smotri, sa rekordnih 48, umjesto dosadašnje 32 zemlje učesnice. Razgovori su nam išli u okvirima ovih fakata, s dodatnim, za nas najvažnijim šmekom drugog učešća i naše fudbalske reprezentacije na Mundijalu.

Posebno su susreti nas dvojice i još nekoliko nas, po svjetonazoru i generacijski bliskih i međusobno vezanih, postali nabrušeni i uz rast temperature nestrpljenja i grozničavog iščekivanja, kako se bližio petak, 12. juni, i duel naše sa selekcijom Kanade u Torontu. Optimizma nije falilo, kao ni opreza, ali, nažalost, i sjenčenja i zamućenosti tog raspoloženja, kada je javni prostor - a lagalo........

© Oslobođenje