ILI: Ima se, može se – omiljena je deviza državnih ministarstava i javnih preduzeća, recimo, u obje elektroprivrede u Federaciji, pa, očito, ne haju za redovne revizorske ocjene o zabranjenom rasipništvu i arčenju para

Taman sam pomislio na to da ću, u pokušaju bijega od sumornih i teških tema iz nekoliko prošlih kolumni, uspjeti pronaći nešto vedrije i oku i uhu prijatnije, kad – uviđajući da je to uzaludna želja – najprije naletim na nove revizorske izvještaje (objavio ih je Centar za istraživačko novinarstvo, CIN) o nekontrolisanom i obilnom, a striktno zabranjenom trošenju javnih para u Generalnom sekretarijatu, uredu predsjedavajućeg Vijeća ministara i devet državnih ministarstava, koji su od 2018. do 2024. godine potrošili 7,14 miliona KM na reprezentaciju, a onda i na podatke o galantnom trošenju u obje elektroprivrede u Federaciji (Elektroprivrede BiH i Elektroprivreda HZHB). Ne bijah iznenađen, ni zatečen gomilom preciznih podataka i brojki o onome što se, naročito za alkoholna pića pod stavkom reprezentacije, nemilice trošilo. Iznenađenost je ustupila mjesto gorčini zbog drskog ponavljanja iste priče, istih revizorskih ocjena i upozorenja, samo uz drukčije (veće) cifre i, pogotovo, zbog očitog izostanka ikakve potrebe za tim da se to ozbiljno shvati, običaji........

© Oslobođenje