Pade mi ovih dana na um izraz dekadencija, kojim se označava postupno propadanje, opadanje ili nazadovanje čovjeka, društva, kulture ili umjetnosti, koje, po definiciji, izazove gubitak moralnih načela i kreativne moći. Termin se, u teoriji, odnosi na doba rasula i srozavanja vrijednosti i vezuje za umjetničke smjerove u 19. vijeku, ali ima i značenje opadanja moći države, njenih institucija i civilizacijskih normi, dometa i tekovina, što se izvorno veže za propast Rimskog carstva, ali je kasnije u istoriji važilo i za druge brojne primjere.

Kakve to veze ima s nama? Ima, nažalost, jer, uz ostalo, dekadencija znači i moralnu degradaciju i gubitak etičkih normi, a to, po automatizmu - i kada se o tome malo zna - važi za naše prilike. One su time obojene već decenijama, da bi sada, uz očekivano prerani početak sumanute predizborne trke, bile u znaku bezočnog bacanja pod noge svega što bi trebalo odisati državnom vlašću, odgovornošću, efikasnošću, ažurnošću i, u krajnjem, ozbiljnim pristupom obavezama u onome što se ambiciozno, ali i sve ispraznije, zove evropskim putem države Bosne i Hercegovine.

Koliko god nas to pogađalo i dodatno potvrđivalo da u našoj vlasti sjede opasni ljudi i političke opcije i nacionalistički iščašeni, beznadežno........

© Oslobođenje