ILI: Uz one koji su šokirani SNSD-ovom podrškom Reformskoj agendi idu i zablude onih koji se, u svom notornom neznanju, i dalje zanose lakoćom u savladavanju prepreka na putovanju u Evropsku uniju

Sumnjam u to da je naš ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković jedini šokiran (ne)očekivanom SNSD-ovom podrškom telefonskom usvajanju Reformske agende u fotofinišu briselskog roka. Ali, Konaković je to bar javno priznao, između redova nudeći razložnu rezervu u vezi s tim da su svi problemi time riješeni. Očito nemajući iluzija o onome što nas tek čeka, tako je, ako sam dobro razumio, poručio da ne žurimo sa “Hop!” prije nego što skočimo. To je, na svoj ho-ruk način, potvrdio njegov kolega iz Vijeća ministara, rabijatni Staša Košarac, kad je potrčao da svoj i pristanak Srđana Amidžića prigodno demantuje kao slabost ili, daleko bilo, kompromis, precizirajući “na čistom srpskom jeziku”: “Usvojili smo Reformsku agendu, jer je predsjednik RS-a Milorad Dodik to rekao. Predsjednik Milorad Dodik se pita i pitaće se u Republici Srpskoj i pitaće se u Sarajevu”(?!).

Ne bih se čudio da postoji još neutvrđen broj neupućenih i naivnih koji su šokirani ovim riječima. No, to je tek novi kamičak u mozaiku šokova koji su pratilac ove faze našeg hvatanja zaleta za Uniju, što nije ni iznenađenje,........

© Oslobođenje