Volim listati prve primjerke Oslobođenja, uvijek iznova fascinirana aktuelnošću nekih tekstova nastalih u - za sve nas - nezamislivim uvjetima. Postoji i fotografija rupe, nešto nalik rovu, u kojoj je Rodoljub Čolaković, jedan od inicijatora nastanka ove novine i njen prvi glavni i odgovorni urednik, pripremao i uređivao taj davni broj jedan - 83 godine kasnije, pred vama je 28.306. Oslobođenje. Negdje između smještena je uistinu respektabilna priča o listu koji je - kad god je bilo najteže - imao snage, autora i hrabrosti da nepogrešivo stane na stranu istine, ljudi, principa i stvarnih vrijednosti. Ako se Čolaković okružio Avdom Humom, Skenderom Kulenovićem i Brankom Ćopićem, Kemal Kurspahić je u ratu devedesetih imao Gordanu Knežević, Hamzu Bakšića, Emira Habula, Mehmeda Halilovića i još puno velikih novinarskih imena koja nisu samo iznijela Oslobođenje u još jednom ratu, već su uspjela da - kao priznanje za List godine u svijetu 1992. - naša novina 16. septembra 1993. bude odštampana na 40 jezika, kao prilog najuglednijim listovima planete i pojavi se u nezamislivom tiražu od 21.800.000 primjeraka. Dobilo je Oslobođenje i desetine priznanja, bilo je list godine bivše Jugoslavije (1989), ima Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem (1963), Orden rada (1983), ponijelo je nagrade ZAVNOBiH-a (1976) i Šestoaprilsku Sarajeva (1984), proglašeno je Listom godine u Velikoj Britaniji (1992), zakitilo se novinarskim priznanjima za profesionalizam i čuvanje slobode novinarstva u Rimu, Barceloni, Kopenhagenu, Stockholmu, Houstonu, dobitnik je golemog “Saharova” (1993), a ako je Oslobođenju 30. rođendan čestitao Josip Broz Tito, tada........

© Oslobođenje