Nesretni Poljak, koji je prošle sedmice nasrnuo na Gospu u Međugorju, prije devet godina je prepješačio 1.300 kilometara samo da joj se pokloni. Šta mu se u međuvremenu dogodilo pa je posegao za vandalizmom i skrnavljenjem kipa, mediji nisu istraživali, sam podatak da napadač na Gospu nije iz naše zemlje, a još je i katolik, posve je devalvirao zanimanje za njega. No, niko ne sumnja da je fanatik, a njegova poruka - đavo je u suknji - to nesumnjivo i potvrđuje. Za razliku od njega, fanatike koji su ga promptno zloupotrijebili niko tako ne zove, godina je izborna, pa se njihove mržnje prema svemu što je drugo i drugačije situiraju u velike parole: oni štite narod, vjeru i partiju! Redatelj HDZ-ovog spektakla, vlasnik puka, domaćih katolika i stranke od koje je davno napravio udrugu jednog lica, u vatru je gurnuo svoje lokice - Darijanu Filipović i Željanu Zovko. Ova druga se godinama radikalizmom sveti Bosni i Hercegovini, valjda zato što joj je ova zemlja osigurala zavidnu karijeru, a o prvoj će se tek čuti, jer je od nositeljice šefovog mobitela dogurala do kandidatkinje za Predsjedništvo naše zemlje. U susjednoj Hrvatskoj (još) nikome nije zanimljiva, a njezin nastup povodom Međugorja čitavoj regiji je poslužio kao primjer politikantstva - bez imalo zadrške, zbog incidenta s Gospom, kletvu je usmjerila na domaću scenu, ne krijući koliko je sigurna da je skrnavljenje oltara (ne)djelo progonitelja svega pučkog u ovoj zemlji, a zna se ko iza toga stoji! Brat katolik je smrsio račune, pa je požurila da se nes(p)retno pravda, no izazvala je salvu viceva i preporuku da umjesto u svog partijskog gospodara svrne pogled na šefa hrvatskog HDZ-a: Andrej Plenković je, kao i obično, postupio mudrije, da ne kažem pametnije.

Premijer susjedne zemlje se od partijskog brata iz najbliže dijaspore razlikuje u temeljnim........

© Oslobođenje