Konkurencija je neophodna, ali i ona mora biti zdrava, a nikako osmišljena da - zato što je neko navodno naš ili blizak politici i fondovima - uđe u sistem da bi nas utopio u njemu. Zato sam povukla paralelu između ASA bolnice i Medicane

Kada sam, prije desetak dana, pisala o dvije privatne bolnice u Sarajevu, zatrpali su me pozivi i poruke. Uz one koji su istakli potrebu da se i o ponudi zdravstvenih tretmana progovori naglas, nemali je broj i onih što su mi - najčešće anonimno - prigovorili kako pojma nemam, ne shvatam, ne razumijem, ASA bolnica treba vremena(?!), oni su naši, a da i ne pominjem krunsku optužbu: navijaš za strance!

Čini mi se, stoga, da koješta treba objasniti, ne zbog rasprava i sumnji u moje uredničke i(li) novinarske namjere, već ponajprije zato što interes koji je tekst izazvao ponajviše svjedoči o potrebi da se o ovim, za nas oduvijek tabu temama, otvoreno razgovara i piše. Zato prvo o motivima: nažalost, znam pacijente koji su - nakon teških dijagnoza - odlučili spas potražiti van granica naše zemlje, pa su, da bi koliko-toliko smanjili troškove, nalaze i pripreme odlučili obaviti u Sarajevu, upravo u ASA bolnici, no po dolasku u renomirani regionalni klinički centar, suočili su se sa nemalim iznenađenjem. Čak praznim rubrikama!

Znam pacijenticu koja godinama muku muči s alergijama, od lijekova preko hrane do materijala, koja je - nakon podužeg spiska u odgovoru na ljekarski upit - dobila nalaz u kojem stoji da alergija nema. A nije izliječena. Znam također i one koji su fascinirani činjenicom da na prijemnom odjelu pacijenta zaduži medicinski radnik koji sve vrijeme vodi brigu o njemu, kao i otimanje za preglede kod nekih ljekara koji ordiniraju u toj bolnici. No, za razliku od popravke televizora, gdje se u konačnici najveća šteta mjeri konstatacijom da je ionako vrijeme za novi, mi pričamo o bolnici, dakle, bolesnim ljudima koji su - iz različitih razloga - odlučili da pomoć potraže u zdravstvenoj ustanovi u kojoj će........

© Oslobođenje