Odlazi li Christian Schmidt iz Bosne i Hercegovine svojom voljom ili je njegova odluka bila iznuđena? Nije to nevažno pitanje, o čemu najbolje govori debata koja je tim povodom vođena u Vijeću sigurnosti – Amerika, ključni igrač u cijeloj postdejtonskoj priči, smanjuje svoju aktivnost u našoj zemlji i bez ikakvog sentimenta gleda u leđa čovjeku koji je bio personifikacija međunarodnog uplitanja u procese u Bosni i Hercegovini. Schmidt, navodno, odlazi teška srca, sa osjećanjem povrijeđenosti, uvjeren da je svoj posao radio što je bolje mogao. Otrpio je i previše uvreda kojima ga je zasipao Milorad Dodik i sve u svemu, nikome nije bio po volji, pa ni liderima bošnjačkog političkog kruga, koji smatraju da bi odricanje od usluga visokog predstavnika moglo ugroziti ionako krhki mir u zemlji. Ali, šta slijedi nakon Schmidtovog povlačenja i dolaska novog međunarodnog vezira, koji će možda biti lišen već zastarjelog alata – takozvanih bonskih ovlaštenja i kojeg će, po svemu sudeći, zapasti da pogasi svjetla u zgradi OHR-a u Sarajevu? Ako kažeš da će biti bolje nego za Schmidtovog vakta, rizikuješ da te već sutra stvarnost demantuje. Kažeš li, međutim, da će biti još gore, naći će se cijela bulumenta onih koji će ti prigovoriti da širiš defetizam i bacaš ih u depru. Novinar koji širi optimizam tamo gdje ga nema, ne radi svoj posao.

Američki intervencionizam u Bosni i Hercegovini imao je svoj veliki diplomatski trenutak 2006. godine, kada je vladajućoj........

© Oslobođenje