“Sjećam se Sarajeva još od 1979. godine kada sam bio u pratnji predsjednika Pertinija”, a dojmilo me se zbog svoje “različitosti i bliskosti jednom vremenu”. “Priroda, šume, sela oko Sarajeva nisu toliko različiti od Friulija”, pa je i ta fizička blizina i sličnost učinila da se osjećamo kao kod kuće. “Šetajući po gradu”, uočavala se različitost, ali i jedincatost “jednog svijeta tako harmonično posloženog” u kojemu žive različite vjere, svijeta koji me je fascinirao do te mjere te mi je Sarajevo naprosto “ušlo u srce”. Stoga sam s posebnim interesom pratio najbolnije događaje devedesetih koji će kasnije uslijediti. U trenutku kada su ove riječi izgovorene - radilo se o predstavljanju knjige kardinala Vinka Puljića “Kršćani u Sarajevu” - godina je 2010, mjesto radnje je Institut talijanske enciklopedije u Rimu, a Antonio Zanardi Landi je talijanski ambasador pri Svetoj stolici, funkcija koju je obnašao između 2007-2010. godine.

Niti dva mjeseca nakon toga, Zanardi Landi imenovan je na ambasadorsku funkciju u Moskvi, na kojoj će se zadržati nepune tri godine, do rujna 2013, a koju mu dio javnosti, domaće i međunarodne, smatra neoprostivim crimenom u utrci za funkciju visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. Istovremeno i američku podršku koju je najjasnije artikulirao američki državni tajnik Marco Rubio mnoge europske zemlje smatraju udarom na........

© Oslobođenje