Simboli Bosne i Hercegovine su, za razliku od mnogih, pacifistički orijentirani i baš zato zaslužuju poštovanje. Ustavni okvir, unatoč problematici koju generira, pruža mogućnost političkog djelovanja i daje priliku za unapređenje postojećeg okvira, no političkim akterima u principu odgovara ovakav model

Kada je 1989. godine došlo do rušenja Berlinskog zida, Willy Brandt, po mnogima jedan od najpoznatijih njemačkih političara 20. stoljeća, reći će kako je Zid predstavljao umjetnu podjelu među ljudima, a njegovo rušenje dovest će do približavanja ljudi – novih ljudskih i političkih odnosa – a vrlo brzo i do unifikacije Njemačke. U mjesecima i godinama koje su uslijedile, u čitavoj Europi su započela dva paralelna procesa: približavanja nekada podijeljene Europe kroz nadilaženje blokovskih podjela i unifikaciju u zajednički politički prostor, dok je prostor bivše Jugoslavije zadesila pak dezintegrativna sudbina, nasilna disolucija i rat. Čitava politička i društvena povijest se suštinski svodi na ova dva suprotstavljena elementa: integracija, povezivanje i mir ili pak antiteza istoga u vidu dezintegracije, disolucije i rata.

U godinama koje su slijedile, dakle, dogodilo se ono što je Žižek svojedobno opisao riječima kako je “moj susjed postao moj monstrum”. Time je opisao paradoksalne i bolne odnose u društvima pogođenim sukobom: ljudi čiji se životi dodiruju u neposrednoj blizini su jedni drugima istovremeno i najbliži, ali u ratu i najveći izvor prijetnje i boli. U samom kontekstu ovaj fenomen je posebno istaknut za vrijeme samog rata (1992-1995), ali i vremenu koje će uslijediti. Razne tipologije........

© Oslobođenje