Kao neko ko boluje od karcinoma, nemaš mnogo mogućnosti, jedna je da se liječiš i nadaš ozdravljenju, a druga da se ne liječiš i čekaš smrt

I baš kao što napisah u prošloj kolumni “Para nema, more bit bidne, more bit ne bidne, ali para nema”, osjeti to na svojoj koži jedna Sanja, državljanka Bosne i Hercegovine, kćerka, majka, supruga, magistrica krivičnog prava, vrijedna radnica, omiljena kolegica, najlojalnija prijateljica, uporna planinarka, sve ono što bi svakoj zajednici, državi bio ponos i dika. A, znate li šta je našoj državi jedna ovakva žena? Ništa. Nula. Slovo na papiru. Ma ni to. Ne postoji. Kao da je Bog nije dao. Samo je još jedno ime na koverti i odbijenici. Sanja se liječi od karcinoma pluća. Ne jedna naravno, sanja je u BiH stotine, hiljade, i sa karcinomom pluća, ali i sa karcinomom dojke, želuca, maternice, jajnika, mozga... i sve prolaze isto. Naravno, ove obične sanje, jer ima onih koje nisu samo ime na koverti i odbijenici, onih važnijih, onih koje ne prolaze ovo isto, jer one i ne mole za lijek, one imaju na raspolaganju sve što se zamisliti može.

Ali, da se vratimo običnim sanjama koje se od karcinoma liječe u BiH. I koje kupuju lijek. I koje pokušavaju skupiti novac za lijek. Ne smije se zaboraviti da se karcinom ne liječi jednu,........

© Oslobođenje