Kada u Bosni i Hercegovini izgovorite riječ “karcinom”, eho koji se vrati najčešće je tuga, poraz, strah, neizvjesnost i humanitarni brojevi. Naviknuti smo da o onkološkim pacijentima razmišljamo kroz prizmu sažaljenja, kao o nekoj tihoj, socijalnoj kategoriji koja u mraku svojih soba broji preostale dane i moli za milostinju društva. Ali sudbine ovih ljudi nisu priče za plakanje, one su snaga, želja, nada, poziv na odgovornost, na zakon. Svaki telefonski poziv kojim skupljamo novac za nečiji lijek, svaki nehumani red ispred klinika i svaka prazna kutija citostatika su dokaz opake bolesti, ali i dokaz sistemskog, hladnokrvnog kršenja osnovnog ljudskog prava, prava da se borimo i prava da živimo.

Dok se u sterilnim kabinetima i budžetskim raspravama zdravstvo uporno gura na stranu troška i finansijskog tereta, u stvarnosti zdravlje je jedina vrijedna investicija. Liječenje čovjeka nije rashod, trošak, gubitak, to je polaganje temelja za opstanak jedne........

© Oslobođenje