Da je život često nepravedan, politika još više, a geopolitika najviše, mogli smo se svi uvjeriti metaforičkih milion puta. A da o nepravdi i izgubljenim šansama uvijek govore oni koji su na kraju poraženi, također znamo. Dakle, Crna Gora, danas, na dan kada pišem tekst, slavi dvadesetu godišnjicu nezavisnosti države. Odnosno, slavi je onaj dio Crne Gore kojem je do nezavisnosti stalo i koji zbog nje ne žali. To sasvim sigurno jeste većinski dio društva, ali je jasno i to da postoji solidna trećina građana Crne Gore, jednako odana srpskom nacionalističkom projektu iz devedesetih godina, kao u doba kad je bio najpogubniji, koja bi najradije da se ta nezavisnost nije dogodila i koja radi sve da je u suštinskom smislu opstruira. Dvadeseta godišnjica nezavisnosti uz to se proslavlja u momentu u kojem je prilično izgledno kako će Crna Gora uskoro ući i u Europsku uniju, kao treća od postjugoslavenskih država, nakon Slovenije i Hrvatske.

Istovremeno, Bosna i Hercegovina se nalazi u nikad goroj situaciji od okončanja rata, sa SAD-om koje iz temelja mijenjaju politiku i rade na dokidanju OHR-a, s Europskom unijom koja ne zna ni što bi sa sobom, a kamoli što bi s BiH, te s duboko podijeljenim društvom i........

© Oslobođenje