Praktično odmah nakon Ratka Mladića, umrla je Biljana Plavšić. Sasvim sigurno zadovoljna načinom na koji su službena Srbija, Republika Srpska i najveći dio tih dvaju društava ispratili zločinca. Ali za razliku od Ratka Mladića, koji jeste najveći zločinac u svim ratovima devedesetih zajedno, no čiji banalni životni i zločinački put ne može poslužiti za vađenje povijesnih lekcija, s Biljanom Plavšić i njenim životnim putem je baš sve suprotno. Jer njen život, status, zločinačko djelovanje i način na koji se izvukla s lažnim priznanjem i malom kaznom, pa kasnije povlačenje priznanja, ruše nam sve iluzije u koje volimo vjerovati. Stoga bi bilo dobro da ih barem sada preispitamo iako će to teško ići, znajući koliko se svi u našim društvima volimo čvrsto držati svojih stavova i predrasuda.

No, da krenem redom. Prvo, ona omamljujuća iluzija kako su seljaci i primitivci bazično nacionalisti i krivci za rat i zločine, za razliku od fine gradske raje i obrazovanih ljudi, ovdje momentalno pada u vodu. Moglo se zavarati........

© Oslobođenje