Ne znam do kojeg uzrasta djeca vjeruju kako nojevi zaista drže glavu u pijesku. Kod mene je to dječije poimanje svijeta trajalo dosta dugo, sigurno zbog uticaja crtanih filmova i viška pročitanih stripova u djetinjstvu. Nojevi, naučit ću kasnije, spuštaju glavu ka zemlji kad im prijeti neka opasnost ili kad pažljivo okreću jaja položena u gnijezdu. Radnici, međutim, a o njima je ovdje riječ, već godinama u industrijskim pogonima naše zemlje žive između nade i odgađanja neizbježnog. U Federaciji BiH je u 2025. izgubljeno više od 2.000 radnih mjesta. Dugo su se lomila koplja oko toga. Pozicija je tvrdila da nam ide dobro, reforme su u toku, a one će donijeti napredak. Ovakve ekonomske mjere neće povećati zaposlenost, upozoravala je opozicija. Ono što je prošlo, ne želim prepričavati, no kako stvari stoje, na koncu ove godine bi zaposlenost mogla biti još i manja. Evo zašto.

Topljenje čelika Gašenje koksare u Lukavcu i obustava proizvodnje čelika u Zenici nisu izolovani slučajevi. Simptomi su to jednog šireg dešavanja – tvrdog prizemljenja industrije u FBiH. Iluzija napretka, podgrijana izjavama političkih aktera i kratkotrajnim tržišnim impulsima, prikriva jedan dublji problem: domaća industrija je nepripremljena za svijet koji se ubrzano mijenja. Industrijski giganti, višedecenijski nosioci lokalnih ekonomija, suočeni su sa neumoljivom realnošću globalnih tržišta, nedostižnim ekološkim standardima zelenijih proizvodnih procesa uz brze tehnološke promjene.

Naša zemlja, troma i inertna kakva jest, naprosto ne može uhvatiti korak. Zenica, kao srce čelične industrije, možda........

© Oslobođenje