Bila je to utakmica Davida i Golijata. Na semaforu će ostati zapisano da je Bosna i Hercegovina u šesnaestini finala Svjetskog prvenstva poražena od favorizovane reprezentacije SAD-a rezultatom 2:0. Bosna je izgubila, ali je ostvarila veličanstven uspjeh na Mundijalu. Historija će pamtiti rezultat. No, postoji nešto što nijedan semafor ne može izmjeriti, niti ijedna statistika objasniti. Postoje porazi koji čovjeka umanje. I postoje porazi koji ga uzdignu. Ovo je bio upravo takav poraz. Svjetsko prvenstvo na američkom kontinentu ušlo je u novu fazu, a BiH je završila svoje putovanje. Ipak, završila ga je uspravno, dostojanstveno i sa poštovanjem kakvo se ne može kupiti nikakvim novcima. U Americi se pojavila sasvim drugačija BiH. Ne ona iz stereotipa i predrasuda. Ne ona o kojoj su mnogi znali iz teškog rata koji je vođen prije više od tri decenije. Pojavila se mlada, talentirana, hrabra i nasmijana zemlja, predvođena Sergejom Barbarezom i njegovim timom, koja je osvojila srca miliona ljudi širom svijeta.

Bosna je izgubila, ali je osvojila Ameriku Dobro je napisao Ed Vulliamy, čovjek koji je prije više od tri decenije otvorio oči svijetu svojim izvještajima o zatočenicima iz Omarske. Kaže da se svaki Amerikanac kojeg poznaje zaljubio u Bosnu i Bosance. To nije nimalo nevažna rečenica. To je najveće priznanje koje je ova reprezentacija mogla dobiti. Hvala Barbarezovim momcima. Hvala Džeki, simbolu jedne generacije i njegovim........

© Oslobođenje