Nakon osam vrelih filmskih dana, u Sarajevu su, kako se to poslovično kaže, spuštene festivalske zavjese i nema toga ko može reći da nije bilo dobro, da nije valjalo i da svima nije prijalo. Budžeti su se napunili, trgovci, hotelijeri, taksisti i ugostitelji zadovoljno trljaju ruke, mnogi poslovi su se, sigurno, sklopili, kroz grad je prodefilovala sila svijeta, pokazale su se raskošne toalete i odijela, plesalo se, uživalo u iću i piću, mediji su izdašno onima koji nisu bili u prilici da se obru u gradu za vrijeme Festivala ponudili dosljedan prenos svih aktuelnosti, pa je otuda svima data mogućnost da se bar malo okoriste plimnim valom ovog rahatluka i šenluka bezbrižnosti. Baš kako treba i kako dolikuje kad je u pitanju ljetna raspusnost i odmor svakoj duši. Jer treba nakupiti energije, napuniti baterije, osunčati se, kad dođe zima duga i hladna, imaće nas šta grijati, imaćemo se u smogu i dimu sa sjetom čega prisjećati. 

Sve tako do naredne godine, kad sve ponovo ide u krug, kad se zavrti klupko filmske trake, a raja se, kako domaća, tako i ona koja dođe, raspištolji i svi pričaju kako je u........

© Oslobođenje