Činjenica da živimo u društvu estradnog spektakla nije sama po sebi ništa novo, niti bilo šta što nas čini posebnim. Sve to su već dugo poznate kategorije ovdašnjih smutnji, koje su premrežile sve tačke našeg supostojanja, ušle u svaku poru zajednice, koja bezglavo juri vlastiti rep. Ipak, način na koji mi svoje provincijske sujete usmjeravamo kako bismo dotakli kratki bljesak bitnosti sadrži u sebi jedan specifičan mentalitetski kod, pred kojim ne postoji bilo kakva druga mogućnost spoznaje. Taj kod određuje svaki aspekt našeg razmišljanja o stvarnosti koja nas okružuje, a ona je u uzročno-posljedičnoj vezi sa načinom kako se ovdje percipira ono bitno i ono manje bitno. Ono što je posebnost našeg poimanja odnosi se na fakt da uvijek i o svemu imamo unaprijed formirano mišljenje, da se permanentno vode sukobi oko želje da se razumije stvarnost, ali se suština neprestano promašuje.

Sve što bi trebalo biti krucijalna naša zapitanost nad onim u čemu egzistiramo biva potisnuto potrebom za kratkotrajnim isticanjem i polarizacijom koja u ruglo pretvara svaki vid dijalektičkog suočavanja sa datostima.........

© Oslobođenje