„Gde gori?“, nije pitao Vučić
Požari koji su zahvatili Srbiju nisu interesantna destinacija ovog leta za Aleksandra Vučića.
Predsednik Srbije obilazi Srbiju, gradove, sela, priča sa narodom, obećava im rešenje njihovih pojedinačnih problema koje mu iznose sa izrazima strahopoštovanja na licima, dok sve to prenose režimske televizije uživo, neumorno, teško propagandistički. Nikad teže, može se reći.
Vučić je sve vreme u kampanji, već 14 godina koliko je dugo apsolutistički vladar Srbijom, reći će posmatrači prilika, te ovo nije ništa novo i začuđujuće, iako izbori još nisu ni raspisani.
Ipak, nije baš isto. Sada je jače i teže. Zato što se pojavila neočekivana sila, koja preti da ga sruši sa vlasti
Ali, o studentima nije ova kolumna.
Da ostavimo po strani to što je očiglednost zloupotrebe funkcije u predizborne svrhe više nego upadljiva, a što je prema zakonima države strogo zabranjeno i kažnjivo. Kada zloupotreba vlasti i prekoračenje ovlašćenja postanu svakodnevica u radu prvog čoveka države 14 godina unazad, bez pomisli i ikakvih naznaka o mogućoj kažnjivosti, onda oni koji se zalažu za poštovanje zakona, normalno je, dižu ruke od insistiranja na pojediačnim slučajevima, sa namerom da se bore protiv opstanka na vlasti apsolutističkog vladara u nefer okolnostima i uslovima prednosti koju ovaj na pokvaren način zauzima.
Zapravo, u uslovima borbe protiv autoritaritarnog vladara, čije se misli i dela sve vreme kreću na granici izazivanja građanskog sukoba, angažovanjem opasnih kriminalaca, ubica i lopuža, kao i zabludele dece, odnosno običnih ljudi, koji nemaju nijednu od........
