„Poslednji“ govor Vučića: Jedna neugodna aporija na obeležavanju Oluje
Govor Aleksandra Vučića na obeležavanju Oluje, poslednji sa funkcije predsednika Srbije, kako je sam istakao, za sagovornike Danasa odraz je lažnog, radikalskog patriotizma, korišćenja žrtava i tragedija za političko profitiranje, kao i način da uoči izbora pokuša da kampanju utemelji na nacionalističkim manipulacijama, širenjem straha od novih ratnih sukoba sa susednim državama, jer su mu ostale predizborne plaforme propale.
Sa svih strana političkog spektra, levog, desnog, centra, kao i iz Hrvatske, naši sagovornici podsećaju da su u Srbiji posle trideset godina na vlasti ljudi koji su bili učesnici politike koja je dovela do Oluje, da je Aleksandar Vučić ratni huškač i profiter, da se hrani strahom sopstvenog naroda i manipuliše traumama i mržnjom.
„Srbija je žrtva, ali nije poražena“
Pored niza intelektualnih i političkih poteškoća, svaki Vučićev govor ima isti retorički problem – autor se ne uspijeva odlučiti o prioritetu, pa se namjeravani naglasak gubi u interpretacijama. Tako je bilo i jučer – malo „istorijski posljednji predsjednički govor“, ali i opetovano, ritualno obraćanje „urbi et orbi“ u povodu „Oluje“ – kaže za Danas Žarko Puhovski, profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Kako kaže, „ovo drugo je već dobro znano, a svodi se na neugodnu aporiju“:
– Srbija je žrtva, ali nije poražena. Iz nje slijedi liberalni stav spram činjenica koje tu neodrživost trebaju održati. Npr., ona o „stotinama tekstova“ u Hrvatskoj koji tvrde da je Jasenovac bio mit. Bilo ih je pedesetak puta manje, no taj faktički pojedinačni skandal relativira se komunikacijski ovakvim nesuvislim pretjerivanjem. Na primer, ona da nitko iz Zagreba nije „položio cvet na bilo koji spomenik srpskih žrtava“ – i opet, iako nema baš previše takvih, ovakvo apsolutiziranje neistine vrijeđa one, malobrojne, koji to uporno čine iz godine u godinu i, naravno, potkopava uvjerljivost govornika. Kao i nepojmljiva neistina da u Jasenovcu nisu pobijene i tisuće osoba hrvatske nacionalnosti – kaže Puhovski.
Vučić: Nikada više Srbija neće dozvoliti nikakve „Oluje“ i pogrom srpskog naroda
Vučić: Nikada više Srbija neće dozvoliti nikakve „Oluje“ i pogrom srpskog naroda
Poluistinama Vučić kani opravdati agresiju na početku rata – tvrdnjom, naime, da je Jugoslavija tada bila „jedina priznata tvorevina“ koju je Hrvatska težila srušiti „a Srbi su samo hteli da sačuvaju državu“, napominje.
– No, istina je i to da je rečeno „čuvanje“ značilo održanje zajednice koju barem polovina konstitutivnih jedinica više nije željela, jer je na kraju od Jugoslavije bila preostala samo JNA – pa je i zbog toga došlo do njezina tako krvavoga skončavanja. Uz to činjenica da je – do kraja 1991. – samo Jugoslavija bila međunarodno priznata ima svoju paralelu – da je, naime, 1995. samo Hrvatska bila međunarodno priznata na teritoriju koji se nazivao SAO Krajinom – ističe naš sagovornik.
Prema njegovim rečima, „istina je da je svojevremeno Vučiću – glupo i pogrešno – spriječen posjet Jasenovcu, ali ostaje nejasno – radi li se zapravo o njemu kao nad-žrtvi srpstva ili, ipak, o prognanicima, o 120-150000 ljudi koji su pod obostranim pritiskom morali napustiti Hrvatsku, o stotinama pobijenih civila, što je isključiva odgovornost hrvatske strane“.
– Pravi problemi ostaju po strani, kao što su izbjeglice bile nevažne i Miloševiću 1995, kao što iz Beograda nisu........
