„Pobeda za iranski režim“: Pokušaj Trampa da preoblikuje Bliski istok „izgleda da se završio po užasnoj ceni“
Donald Trump žurno pokušava da se izvuče iz katastrofalnog rata protiv Irana koji su on i Benjamin Netanjahu započeli pre četiri meseca. Govori sve ono što mu se u datom trenutku čini korisnim. Zapravo, deluje kao da sada smatra da može da se distancira od svog prijatelja, izraelskog premijera.
Vojnom režimu u teheranu nudi fond za obnovu vredan 300 milijardi dolara, ukidanje ekonomskih sankcija i obećanje da se neće mešati u unutrašnje poslove Irana. Sve to proglašava se „velikom pobedom“. Ako je tako, utoliko bolje.
Narednih 60 dana pregovora biće iscrpljujući i nepredviljivi. Ali barem vode u pravcu koji deluje moguć — i, nadajmo se, nepovratan.
Po prvi put izgleda da je jedan američki predsednik spreman da prihvati poraz u potencijalno beskonačnom ratu pre nego što situacija potpuno izmakne kontroli. Iran ne treba da postane novi Vijetnamski rat, rat u Avganistanu ili u Iraku, navodi kolumnista Gardijana Sajmon Dženkins.
Gardijan: SAD nisu uspele da ratom ostvare svoje ciljeve, Tramp na sporazum s Iranom pristao zbog straha od globalne recesije
Gardijan: SAD nisu uspele da ratom ostvare svoje ciljeve, Tramp na sporazum s Iranom pristao zbog straha od globalne recesije
Štaviše, tokom protekle nedelje Tramp kao da je počeo da gubi strpljenje sa najbližim američkim saveznikom. Besan zbog neprekidnog izraelskog bombardovanja Lebana, izjavio je: „Ne morate da srušite celu stambenu zgradu svaki put kada tražite nekoga.“
Odnosno, nekoga koga želite da ubijete.
Dodao je da „u tim zgradama ima mnogo ljudi i nisu svi pripadnici Hezbolaha“.
Ipak, uprkos tom moralnom zgražavanju, Trampove vojne snage zajedno sa Izraelom, prema navodima iranskih vlasti, usmrtile su više od 3.300 Iranaca, među kojima i više od stotinu dece u jednoj ženskoj školi dok je mnogo više ljudi ranjeno.
Tramp je u februaru bio vođen istim impulsom koji je od kraja Hladnog rata zahvatio gotovo sve američke predsednike – željom da pokažu moć.
Sa ogromnom vojnom mašinerijom raspoređenom širom sveta, oni jednostavno ne mogu da odole iskušenju intervencije. Opravdanje za takve poteze gotovo da postaje sporedno........
