Gospodo policajci postavljate li sebi pitanje – čija smo mi policija i šta radimo?
Čija je srpska policija? Da bi odgovorili na ovo pitanje na koje bi, siguran sam, većina od vas mogla dati odgovor pre nego što je pitanje odaslato u etar. Nije to jedino pitanje koje većina žitelja Srbije nakon što pročita, pogleda ili sasluša najnovije vesti svakodnevno postavi.
Čiji su ovo sudovi i tužilaštva, nastavlja da se pita davni student u meni. Da li je ova vojska naša, ili ako nije, čija je? Da li su naši gradovi u kojim živimo i krećemo se, radimo, venčavamo se, gde nam se deca rađaju, idu u škole i osamostaljuju se, a gde će nas jednog dana ispratiti sa ovog sveta, ili ako nisu čiji su? Da li je RTS koju svi plaćamo, uostalom kao i policiju, vojsku, sudove i tužilaštva, naš ili je vlasništvo u ovom slučaju SNS-a, odnosno partije na vlasti.
Zašto tako važna institucija sa ogromnom tradicijom poput Matice srpske nije naša nego je njihova, odgovorna Vučiću odnosno strahu od Vučića? Kakva je uopšte to podela na „Naše“ i „Njihove“ kada se radi o institucijama država? Da li to znači i da država Srbija nije naša nego njihova i da smo mi koji smo „Naši“ stranci u sopstvenoj državi i da je za očekivati da se preispita status našeg državljanstva. Eto, dakle, ključnog pitanja: Čija je ovo država?
Možda bi to pitanje trebalo postaviti ekstremnije: Čiji je ovo život, moj (tvoj, naš) ili je neko drugi vlasnik tog života? Usuđujem se ipak reći, mog, tvog, naših života. Već duže........
