Kultura uništavanja
Sa idiotarijama vrlog novog sveta je kao sa krompirom, koka-kolom i holivudskim filmovima – uvek iz Amerike stignu i do nas.
Čitateljka i čitalac znaju da je nedavno ubilo Čarlija Kirka, lutku sa naslovne strane američke nove (a prastare) desnice. Ubilo da ga ućutka. To je imalo toliko odjeka da se i naš predsednik ponovo nacrtao pred imaginarnim snajperom, tvrdeći da i njega hoće kao Krika, ali da on, predsednik, zbog toga ni za pedalj ustuknuti neće.
O tome sam pisao prošle srede, a prošla sreda je bila pre jedno tri meseca ili mi se tako čini. Svašta se zbilo u međuvremenu.
Masa ljudi u SAD (i šire) je najurena sa posla jer su na mrežama likovali nad ubistvom Čarlija Kirka ili se sa njime sprdali ili se nisu pokazali posebno ožalošćenim. Otkazuju se televizijske emisije i proteruju komičari, a Donald je Tramp zapeo da proglasi Antifu – neku vrstu radikalno levog i anarhističkog uverenja i aktivizma – terorističkom organizacijom, iako to nije organizacija.
Ameriku je zahvatio neviđeni talas cancel culture, što se kod nas nezgrapno prevodi kao kultura poništavanja ili otkazivanja. Ovoga puta su dželati desničari, a žrtve oni koji se razumeju kao levičari pa nema ko pošteno ni da kukumavči na zloglasnu kulturu poništavanja.
Dakako, tramp-desničari će reći da to nije isto, da su oni padali kao žrtve woke kulture, da je to ugrozilo free speech, a da je ovo oko Kirka čisti zdrav razum jer da se širi mržnja, poziva na nova ubistva i tako dalje. I........
© Danas
