menu_open Columnists
We use cookies to provide some features and experiences in QOSHE

More information  .  Close

Potomci kuvane žabe

11 0
17.03.2026

Na prvom mestu najpoznatijih žaba kroz istoriju nalazi se onaj žabac koga su izmislili braća Grim. Znate onog što se, šatro, pretvorio u lepog princa nakon što je ubedio princezu da ga poljubi. Jeste, pazi da nije.

To je samo stara muška prevara da se ogrebu za poljubac naivnih princeza i još se nije desilo da je nakon što je dobio ono što je hteo, od bitange nastao princ. Ali, to su priče za male princeze koje će se tek kasnije u životu uveriti da ma kako slatkorečiv bio, žabac ostaje žabac i nema šanse da se pretvori u viteza u sjajnom oklopu koji će je jednom rukom podići na konja i odjahati s njom u zalazak sunca prema zamku gde će živeti srećno do kraja vremena.

Uveriće se u to dok ga jednog dana bude gledala krajičkom oka iz kuhinje, premorena i nervozna, dok on leži na kauču zadrigao od piva i podriguje dok gleda utakmicu. Ipak, pošto je priča koncipirana kao bajka, neka tako i ostane. Ne treba kvariti nadu princezama koje se nadaju da će naći svog princa.

Na visokom drugom mestu po popularnosti među žabama, nalazi se ona iz metafore koju je često koristio Zoran Đinđić. Svima nam je dobro poznata priča o tome kako će žaba ako se odjednom spusti u posudu sa kipućom vodom, odmah iskočiti napolje („kao oparena“, što je i logično), a ako se stavi u hladnu vodu i ona se postepeno zagreva, žaba će se lagano adaptirati i neće pokušavati da izađe čak i kada sve oko nje uzavri.

Tako će, jadna, izgubiti život zbog gluposti i lenjosti. Pričao je nesretni premijer o tome često, misleći da će probuditi Srbe iz letargije, ali, očigledno, nije imao kome. Sve je ostalo na nivou simpatične metafore, a kuvana žaba je, zajedno s njim, otišla u istoriju.

Međutim, desilo se nešto čudno. Ta žaba je za sobom ostavila potomke. Iz miliona jajašaca koje je izlegla pre nego su je odabrali za eksperiment razvili su se punoglavci koji su se razmileli po zemlji Srbiji i grotesknom igrom evolucije pretvorili u nikog drugog do u Srbe. Kada ih vidite, ne biste imali nikakvu dilemu. Izgledaju kao Srbi, piju kao Srbi, psuju kao Srbi, vonjaju kao Srbi, znači jesu Srbi, ali, u stvari, baš i nisu. Neslanom šalom prirode, oni genetski pripadaju ovom narodu, ali mentalno su direktni potomci kuvane žabe.

Ako malo pažljivije pogledate oko sebe, možete ih primetiti svuda. U redovima ispred šaltera, u gradskom prevozu, na ulici, u kafani…Toliko su se razmnožili da su lagano postali većina i uvode svoje norme za preživljavanje ili bar ono za šta oni misle da je dovoljno za kakav-takav život. Karakteristika koja ih ih odlikuje je sposobnost da mogu da se naviknu skoro na sve.

Kao magarac na batine. Prvo malo gunđaju sebi u bradu, ali tako da ih niko ne čuje, istresu se na ženu i decu kada dođu kući, ali se onda brzo prilagode. Na gužve, na redove, na obećanja one smešne kreature koja glumi srpskog vladara, na sve ono što im se servira iz njegovih TV trovačnica, na zagađen vazduh, na lošu vodu, na septičke jame, na glad i bedu, na preživljavanje i otaljavanje života koji se svodi na to da se nekako premosti ovaj dan.

NJihova zlatna deviza je: „Ćuti, može i gore“. Ona je opravdanje za sve, ona je za njih svrha postojanja i uteha da, ipak, nije toliko strašno. To je rečenica koja se prenosi s kolena na koleno, kao porodično nasleđe. Kao dedin sat ili stara fotografija sa svadbe.

Oni osećaju da se voda lagano zagreva i da je temperatura sve viša, ali ne žele da talasaju, misle da mogu da se prilagode, ne žele da se odreknu svog malog, bednog života i rizikuju da izađu iz gomile i kažu: „Alo, majstore okreni taj prekidač na dole ili ćemo ti polomiti obe ruke. Prestani da se igraš sa nama i vrati temperaturu na normalu da ne bismo svi izašli odavde gde si nas zatvorio i pokazali ti kako se greje voda“. Ne. Umesto toga potomci kuvane žabe žive u nadi da će ih zaobići sudbina njihovog pretka i da će se vladar umilostiviti kada vidi da je igra prevršila meru.

Ovih dana beležimo godinu od kada je deo Srba koji ne vodi poreklo od punoglavaca pokušao da digne glas i probudi ostale. Da im pokaže da postoji neki drugi život, onaj dostojan čoveka, onaj u kome nema ponižavanja i savijanja glave. Da postoji svet u kome su radnici pošteno plaćeni, a ne ucenjeni, da postoje zemlje gde državni službenici rade u korist poreskih obveznika koji ih plaćaju, da ima zemalja gde ne postoji korupcija, gde ne vladaju kriminalne bande i batinaši. Da negde tamo ima ministara koji nisu ogrezli u kriminalu i da su političari ostvareni ljudi koji vraćaju dug zajednici i rade za opšte dobro, a nisu gladne i alave barabe izvučene sa dna kace. Od zla oca i još gore majke. Da dileri i kurve nisu etalon kome treba stremiti.

„Prestravljen od gubitka vlasti“: Zašto Vučić tako neumoljivo i kršeći zakon vodi kampanju za lokalne izbore?

„Prestravljen od gubitka vlasti“: Zašto Vučić tako neumoljivo i kršeći zakon vodi kampanju za lokalne izbore?

Izgledalo je u tom trenutku prošlog marta kada je na Slaviji odjeknula ona zastrašujuća tišina od koje podilaze žmarci, da će pristojan svet prevladati i da je došao kraj mafiji presvučenu u političku partiju koja se grčevito noktima držala za vlast. Činilo se da smo na korak od povratka u civilizovani svet i da će se potomci kuvane žabe dozvati pameti i prilagoditi normalnom životu. Kao što se svemu prilagođavaju.

Ali, nada je kratko trajala. Punoglavci koji vladaju Službom, uspeli su, korak po korak, da otupe oštricu protesta, da ubede većinu kako im je najbolje u akvarijumu koji se lagano zagreva i da veruju vladaru koji rešava sve probleme. Od kanalizacije do puteva. Koji, doduše, postoje samo na njegovoj kineskoj tabli na kojoj nevešto crta linije i brojeve, ali „od njega nema boljeg“ i „studenti su strani plaćenici, a opozicija i onako ne postoji“. Mantra se primila, pala na plodno tlo, a žablji mozgovi i dalje pokušavaju da povremeno udahnu vazduh dok temperatura raste, srećni što su još uvek živi, jer, ne zaboravite: „Uvek može gore“!

Vučić u kontejner, Srbi po dozvole

Vučić u kontejner, Srbi po dozvole

Voda se polako približava tački ključanja, ali nemojte se zavaravati da će se većina opametiti i iskočiti na vreme. Čak i kada počne da vri i kada retki razumni glasovi pozovu na akciju i na promene, nadglasaće ih oni koji će graknuti u horu:

„Ćuti, budalo, važno je da imamo vodu“!

Autor je novinar i pisac

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

$bp("TargetVideo_73680761",{"video":"2531577","width":"16","height":"9","id":"40420"})

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari Odustani od odgovora

document.addEventListener("DOMContentLiteSpeedLoaded",function(){document.body.addEventListener("click",function(event){if(event.target.matches(".comment-reply-link, #cancel-comment-reply-link")){turnstile.reset(".comment-form .cf-turnstile")}})})

Politika • 16.03.2026. 09:35 Đukanović: Nemam nameru da plašim ali sukob na Balkanu će buknuti

Đukanović: Nemam nameru da plašim ali sukob na Balkanu će buknuti

Društvo • 15.03.2026. 21:42 Mojsilović: Supersonične rakete nisu kupljene za Zagreb, Sarajevo ili Podgoricu

Mojsilović: Supersonične rakete nisu kupljene za Zagreb, Sarajevo ili Podgoricu

Kultura • 16.03.2026. 03:45 Oskar 2026: Ovo su ovogodišnji dobitnici nagrada

Oskar 2026: Ovo su ovogodišnji dobitnici nagrada

Region • 16.03.2026. 23:06 Hrvatski ministar: Srbi i Er Srbija ignorišu preporuke vlasti o putovanju u Hrvatsku

Hrvatski ministar: Srbi i Er Srbija ignorišu preporuke vlasti o putovanju u Hrvatsku

Ekonomija • 15.03.2026. 19:05 Kako je promena geopolitike oživela naftovod iz Titovog vremena, koji bi mogao postati jedan od ključnih pravaca za snabdevanje Evrope

Kako je promena geopolitike oživela naftovod iz Titovog vremena, koji bi mogao postati jedan od ključnih pravaca za snabdevanje Evrope


© Danas