Dani koji su odredili budućnost SFR Jugoslavije: Tri i po decenije od prvih masovnih demonstracija srpske opozicije 9. marta 1991. u Beogradu
Pre 35 godina 9. marta 1991. u Beogradu održane su prve masovne demonstracije srpske opozicije.
Najavljene kao protestni miting Srpskog pokreta obnove, koji je zbog lažnih optužbi RTB, sada RTS, tražio smenu njenog tadašnjeg direktora Dušana Mitevića, pretvorile su u masovnu pobunu protiv vlasti Slodana Miloševića. U neredima u centru Beograda pogunili su pripadnik MUP-a Nedeljko Kosović (1937-1991) i mladić Branivoje Milinović (1973 -1991), pa su se zahtevi demostranata proširili i na ostavku ministra unutrašnjih poslova Radmila Bogdanovića.
Iste večeri na beogradske ulice prvi put posle Drugog svetskog rata, ne računajući vojne parade, izvedeni su tenkovi Vojske tadašnje SFR Jugoslavije. To se kasnije nezvanično, u krugovima bliskim državnim službama, objašnjavalo procenom da je 9. mart, navodno, uz sahranu smenjenog visokog državnog i komunističkog funkcionera Aleksandra Rankovića, jedan od dva momenta kad posleratni režim, uključujući i Miloševićev, nije držao unutrašnju situaciju pod kontrolom.
Do protesta 9. marta došlo je u vreme zaoštravanja srpskog pitanja u Hrvatskoj i sve ozbiljnijih signala o predstojećem oružanom raspadu SFRJ. RTS je optužila predsenika SPO-a Vuka Draškovića za navodnu saradnju sa „proustaškim režimom Franje Tuđmana u Hrvatskoj“ što je bio osnovni povod za protestni miting na Trgu republike u Beogradu, koji je 9. marta 1991. od ranog jutra bio pod opsadom policije, a medije, uključujući Treći – umetnički kanal RTB-a u Centru „Sava“, obezđivala je vojska. Haos i neredi na beogradskim ulicama posle Draškovićevog poziva sa balkona Narodnog pozorišta na „juriš“ na „TV Bastilju“, kako je nazivao tadašnji TVB, uveče su se završli hapšenjem lidera SPO-a. U Demokratskoj stanci, već uzdrmanoj odlaskom Koste Čavoškog i Leona Koena, a koja je bila neodlučna i kad je bila reč o učešću na protestu 9. marta, pokazala se nova „naprslina“. NJen tadašnji predsednik Dragoljub Mićunović i jedan od funkcionera Zoran Đinđić otišli su na „pregovore“ kod Miloševića, dok je Vojislav Koštunica započeo štajk glađu.
Sećanje na 9. mart 1991: Dan kad je Srbija krenula u juriš
Sećanje na 9. mart 1991: Dan kad je Srbija krenula u juriš
Kao odgovor na policijsko prebijanje studenta i tenkove na beogradskim ulicama 10. marta kod Terazijske česme počeo je novi talas protesta poznat kao „Plišana revolucija“. Program su vodili student Žarko Jokanović i glumac Branislav Lečić. Demonstranti su imali osam zahteva, osim ostavki Dušana Mitevića i četvoro urednika TVB, kao i ministra policije Bogdanovića, tražili su i omogućavanje rada Radija B92 i NTV Studio B.
Pošto su studenti i građani odoleli naporima policije i gradskih vlasti da njihov protest preusmere na Ušće, tamo je 11. marta 1991. održan kontramiting SPS-a „Za odbranu Republike, za ustavnost, slobodu i demokratiju“, uz Kozaračko kolo i povike „Slobo, slobodo“, „Ubice, fašisti“, „Ne damo Kosovo“, „Ustaše, ustaše“, „Sudite Vuku“. Tadašnji poglavar SPC patrijah srpski Pavle, koji je već 10. marta služio moleban za smirivanje situacije, obratio se pobunjenim studentima i izvinio im se što je bio pogrešno obavešten da je reč o demonstracijama huligana. On se potom uputio i na Ušće, gde se skup SPS-a razišao pre nego je patrijarh stigao.
Svi zahtevi studenata su ispunjeni. Demonstracije su trajale nekoliko dana, sve dok nisu pušteni iz zatvora Vuk Drašković i ostali građani uhapšeni tokom protesta. Ni do danas nije javno obelodanjeno čija je policija tukla demonstrante u Beogradu. Među pripadnicima policije koja je uhapsila Vuka Draškovića bio je i Naser Orić, tokom oružanih sukoba u BiH komandant jedinica Armije BiH na teritoriji Srebrenice, koji je najpre osuđen pa oslobođen svih optužbi za ratne zločine nad Srbima. Ubrzo posle demonstracija u Beogradu, 25. marta 1991. u Karađorđevu su se sastali Slobodan Milošević i Franjo Tuđman zbog „jugoslovenske krize“, a šest dana docnije dogodio se „krvavi Vaskrs“ na Plitvičkim jezerima, prvi ozbiljan oružani incident pred raspad SFRJ.
Sa vremenske distance od tri i po decenije, Vuk Drašković ocenjuje za Danas da je „9. marta 1991. ostvarena velika pobeda – mediji u Srbiji bili su oslobođeni“, ali i da svo ovo vreme „Srbija i srpski narod plaćaju cenu raspada nekadašnje SFRJ“.
SPO: Deveti mart 1991. godine jedan od najsvetlijih datuma u srpskoj istoriji
SPO: Deveti mart 1991. godine jedan od najsvetlijih datuma u srpskoj istoriji
– Pre 35 godina 9. marta 1991. ostvarena je velika pobeda. Razbili smo silu režima Slobodana Miloševića – četiri urednika i direktor TV „Bastilje“, fabrike mržnje i laži, kao i ministar policije podneli su ostavke, a mediji u Srbiji bili su oslobođeni. Ta naša pobeda dovela je u Beograd državnog sekretara SAD DŽejma Bejkera sa istorijskom ponudom da odmah prestanu ratne čarke i Jugoslavija bude spasena prečicom – ulaskom u tadašnju Evropsku zajednicu i NATO, uz samo jedan uslov – da se država odveže od KGB porekla i da se demokratizuje. Bejker je doneo i donaciju od tadašnjih pet milijardi dolara. Slobodan Milošević i njegovi vojni generali odbili su Bejkera, a odbio ga je i Franjo Tuđman. Milošević i generali, zato što nisu hteli da se odvežu iz poretka UDBE i zato što su uveliko pripremali puč protiv Gorbačova u Moskvi, a Franjo Tuđman zato što je znao da bi ulaskom Jugoslavije u NATO i EZ njegov san o nezavisnoj državi Hravskoj bio sahrajen za sva vremena. Predsednik Slovenije Milan Kučan izgovorio je tada proročke reči: ‘Gospodine Bejker, naravno, da želimo da prihvatimo članstvo u EZ i NATO, ali Vi nam nudite iluziju, jer dok je antizapadni poredak u Srbiji, to je nemoguće“. Jugoslavija je, po meni, ubijena tog 22. juna 1991. odbijanjem Bejkerove istorijske ponude i već 35 godina srpski narod se obmanjuje lažima da je Zapad – SAD i Brisel – srušio Jugoslaviju, a mi smo posle 35 godina i dalje tamo gde smo bili 9. marta 1991, u čvrstim raljama poretka KGB-a, ali više nema one velike Jugoslavije – najveće Srbije od Soluna do Alpa. To je tragedija koja traje. Rušenje Jugoslavije na kraju 20. veka je najveći poraz Srbije i Srba, a krivci za istorijski slom srpskog naroda slave se kao nacionalni heroji“, kaže Vuk Drašković.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
Komentari Odustani od odgovora
document.addEventListener("DOMContentLiteSpeedLoaded",function(){document.body.addEventListener("click",function(event){if(event.target.matches(".comment-reply-link, #cancel-comment-reply-link")){turnstile.reset(".comment-form .cf-turnstile")}})})
Ekonomija • 07.03.2026. 14:33 "Pravilnik nezakonit i nejasan": Poljoprivrednicima nejasno kako će se pravdati subvencije po hektaru
"Pravilnik nezakonit i nejasan": Poljoprivrednicima nejasno kako će se pravdati subvencije po hektaru
Svet • 08.03.2026. 09:26 Američka ambasada u Oslu pogođena eksplozijom
Američka ambasada u Oslu pogođena eksplozijom
Politika • 07.03.2026. 14:37 Dačić uskoro izlazi iz bolnice, lečenje u inostranstvu koštalo bi ga kao petogodišnja plata
Dačić uskoro izlazi iz bolnice, lečenje u inostranstvu koštalo bi ga kao petogodišnja plata
Društvo • 07.03.2026. 18:54 Advokat Dušan Bratić izabran za predsednika Advokatske komore Srbije
Advokat Dušan Bratić izabran za predsednika Advokatske komore Srbije
Svet • 07.03.2026. 23:45 UŽIVO Rat na Bliskom istoku: Broj žrtava u Iranu porastao na 1.172, pogođeno skladište nafte u Teheranu
UŽIVO Rat na Bliskom istoku: Broj žrtava u Iranu porastao na 1.172, pogođeno skladište nafte u Teheranu
