Od Miloševe međe do evropskog poretka: Može li generacija Z da pomiri dve Srbije?
Istorija Srbije nije samo niz ratova i buna; to je dvestagodišnja drama o potrazi za identitetom između šajkače i cilindra. Kada je knez Miloš Obrenović 1833. godine podelio zemlju seljacima, on je postavio temelj slobode, ali je nesvesno definisao i našu najveću unutrašnju blokadu. Srbija je u moderni svet zakoračila kao zemlja „slobodnih seljaka“, a ne kao društvo „slobodnih građana“.
U tom trenutku, seljak je dobio posed, ali nije dobio institucije. Njegova sloboda završavala se na njegovoj međi, a državu je video ili kao neprijatelja koji uzima porez, ili kao plen koji treba prigrabiti. Taj čin je stvorio „narodnjake“ – one koji veruju da je naša mera patrijarhalna samodovoljnost pod skutom „velikog domaćina“, i „evropejce“ – one koji su shvatili da bez modernizacije, jasnog prava svojine i zakona, ta ista sloboda postaje sopstvena tamnica.
Taj sukob traje i danas. Dok se aktuelni sistem hrani narodnjačkim populizmom, obećavajući „sigurnost“ unutar ograde našeg malog dvorišta, generacija rođena u 21. veku shvata da je ta izolacija zapravo – stajanje u mestu dok svet prolazi pored nas.
Inicijacija u svetu bez milosti
Studenti rođeni 2001. i 2002. godine su generacija kojoj je sudbina uskratila maturske večeri. Dok mladi ratnici Masai naroda odlaze u savanu sa kopljem da sretnu svog lava, a mladi Japanci na dan Seijin no Hi svečano postaju odrasli, ovi mladi ljudi su svoju zrelost kalili u tišini pandemijske izolacije.
Globalni gnev generacije Z koja menja svet od Srbije do Maroka
Globalni gnev generacije Z koja menja svet od Srbije do Maroka
Ta........
