Kako smo od kneza Miloša stigli do pobunjenih studenata: Srbi su uvek imali veru u vođu umesto vere u proceduru
Mi smo preskočili razvoj građanske klase. Miloš nam je dao zemlju pre nego što smo naučili šta znači biti građanin, a komunizam nam je dao sigurnost pre nego što smo naučili šta znači biti slobodan
Da je Karl Marks ikada svratio na šumadijsku rakiju sredinom 19. veka, verovatno bi zbunjeno češao bradu. Njegova teorija bila je jasna: istorija je voz koji ide od feudalizma, preko surovog kapitalizma, do trijumfa proleterijata. Ali voz za Srbiju i pravoslavni Istok nije pratio taj red vožnje. Dok je Engleska stvarala dimnjake i mizeriju radničke klase, Srbija je 1833. godine, pod knezom Milošem Obrenovićem, uradila nešto nezamislivo za ostatak Evrope, ukinula je feudalizam jednim potezom pera i podelila zemlju seljacima.
Tako smo dobili unikatnu figuru: slobodnog seljaka. Ali, kako to biva na Balkanu, svaka sloboda ima svoju cenu. Taj seljak nije postao „građanin“ (citoyen), već vlasnik male parcele koji ne veruje nikome osim svojoj porodici i Bogu, a državu doživljava kao nužno zlo koje samo uzima porez.
Za svoje doba izuzetno slobodouman i napredan akt: Pre 191 godine u Kragujevcu je donet Sretenjski ustav
Za svoje doba izuzetno slobodouman i napredan akt: Pre 191 godine u Kragujevcu je donet Sretenjski ustav
Pravoslavni kulturni krug nikada nije u potpunosti „svario“ rimsko pravo. Kod nas se zakon poštuje kad je pravedan; na Zapadu je pravedan jer se poštuje. Ta glad za supstancijalnom pravdom, onom koja ispravlja nepravde „iz stomaka“, postala je savršeno gorivo za komunizam.
Kada su komunisti 1945. godine ušetali u Beograd, oni nisu doneli komplikovane ekonomske grafikone. Doneli su obećanje o apsolutnoj pravdi. Za nepismenog ili polupismenog seljaka, koji je generacijama bio „čist list papira“ bez alata kritičkog mišljenja, komunistička partija je postala nova Saborna crkva. Ideologija je zamenila liturgiju, a harizmatični vođa je seo na upražnjeno mesto „Baćuške“ cara ili kralja.
Jugoslovenska varijanta komunizma bila je specifičan „bućkuriš“. Bili smo dovoljno otvoreni da vidimo Trst i farmerke, ali dovoljno zatvoreni da ne izgradimo institucije. Taj „meki“ socijalizam stvorio je opasnu iluziju: mislili smo da imamo zapadni........
