Portret nije panegirik
Drago mi je što se Miša Brkić seća naše nekadašnje saradnje, ali čini mi se da je zaboravio da moji tekstovi nisu bili posvećeni samo Kanu i Vimbldonu, već i političkoj, socijalnoj i kulturnoj sceni Britanije, ljudskim pravima, ratu, protestima i demonstracijama.
Možda je zaboravio i da sam diplomirani politikolog, međunarodno-diplomatskog smera, te da su politika i međunarodni odnosi, uz kulturu u najširem smislu, oduvek bili u središtu mojih interesovanja. Kao i da sam pre nego što sam počela da se bavim novinarstvom, pre skoro 3. decenije, punih 25. godina radila u oblasti međunarodnih odnosa i saradnje-prvo u jugoslovenskoj misiji pri OECD-u u Parizu, a potom u Komitetu za odnose sa inostranstvom Republike Srbije.
Zašto bi, onda, bilo neobično što sam napisala portret Džefrija Saksa?
Ko je (nama) Džefri Saks
Ko je (nama) Džefri Saks
Moj tekst nije bio panegirik, već portret intelektualca čiji me je javni angažman, a pre svega zalaganje za mirna rešenja međunarodnih sukoba, zainteresovao. To što Miša Brkić ne deli Saksove stavove o Ukrajini, Kini ili ulozi Zapada njegovo je legitimno pravo, ali njegovo neslaganje ne čini moj tekst nekritičkim. Ja Saksove stavove smatram doslednim i vrednim pažnje, a njegovu spremnost da preispituje dominantne narative važnom za razumevanje sveta u kojem živimo.
Razumem da su za Brkića problematični Saksovi nastupi u pojedinim medijima, njegovi........
