I Boža je vi/de(đa)o Vučića
I cenzura je, nimalo naivna vrsta- zabrane. U nizu varljivih sećanja (ovo pišem baš bez virenja u oskudnu, pa takođe varljivu dokumentaciju!) izdvajam ovo kao extra, iz perioda bombardovanja.
Tad smo već bili „Danas“! A množina MI trebalo bi da podseti čitaoca da je njegovo jezgro bila vodeća urednička ekipa iz „Omladinskih“ – NON-a. Ona se prethodno „nakalemljena“ i u „Borbu“ vrlo brzo toliko primila na njeno telo, da je njen prethodni glodur Marko Lolić, kad je postao funkcioner u CK SK Jugoslavije u jednom „čupavom“ trenutku na sastanku savezne partije kritikovao „svoj“ bivši list rečima da su „Stašu (Marinkovića) zajahali „Nonovci“.
Naveče oko zaključivanja broja za 25. mart 1999. dopisnik iz Prištine javlja – tad smo bili u Jagićevoj – da su tamo pale prve bombe. Brzo potom smo čuli i detonacije u Rakovici. Kad je „savezna“ Vlada potom proglasila ratno stanje, samim tim i cenzuru, obustavili smo sutrašnji broj i pobrinuli se da zaposleni i honorarci organizovano odu kućama (vozio sam honorarku Zlatiju i Zdravka!). Prostorije je ostao da čuva „legenda“ Slobodan Nikolić Brada, vozač-distributer.
On je iz „porodičnih“ razloga već ranije bio preneo jedan kauč i smestio ga u jedan „čoše-prostor“. Ratni raspored rada, napravio sam već sutra, nakon što smo na vanrednom kolegijumu ubedili Grujicu da........
