Nedjelja, podne. Kolona automobila proteže se od izlaza iz Srbije, preko Pavlovića mosta, pa do graničnih kućica na ulazu u Bosnu i Hercegovinu. Vozači gase motore, izlaze iz vozila i pogledavaju prema mjestu gdje će se kolona ponovo pokrenuti. Za prolazak obje granične kontrole, srbijanske i bosanskohercegovačke, potrebno je oko sat i po.

Za mnoge putnike koji prelaze između Semberije i Mačve to nije izuzetak nego poznata slika. Most koji je trebalo da bude veza između dvije obale već godinama je mjesto gdje se sudaraju svakodnevne potrebe ljudi, administracija granice i jedan od najneobičnijih modela finansiranja infrastrukture na prostoru regiona.

Na istom mjestu na kojem se čeka u koloni nalazi se i naplatna rampa. Za prelazak preko mosta vozila plaćaju 180 dinara, 3 KM — naknadu koja je decenijama bila simbol privatne koncesije nad objektom koji povezuje dvije države.

Ali 28. avgusta ove godine taj model ulazi u posljednju fazu. Ističe tridesetogodišnji ugovor o koncesiji koji je Vlada Srbije zaključila sa kompanijom Drina River Bridge Corporation, firmom koju je osnovao pokojni biznismen Slobodan Pavlović.

Pitanje koje sada postavljaju stanovnici obje strane Drine jednostavno je: da li će nestati i rampa zajedno sa privatnim koncesionarom?

Most koji je počeo kao privatni san

Pavlovića most, zvanično otvoren 28. avgusta 1996. godine, bio je neobičan projekat za vrijeme u kojem........

© BUKA Magazin