Ponekad je najteže otvoriti vrata iza kojih smo dugo živjeli u strahu. O nasilju koje često ostaje skriveno, o strahu koji čovjeka drži zarobljenim, ali i o snazi da se ponovo pronađu sloboda i vlastiti život govori knjiga „Otvaranje“ Anete Zrnić, koja je nedavno objavljena.

Kao pravnica i autorka bloga „Nasilje – šta i kako“, Aneta Zrnić godinama se susretala sa različitim oblicima nasilja i njegovim posljedicama. Iskustva iz pravne prakse, rad na projektima i radionicama, edukacije i literatura, ali prije svega razgovori sa ženama koje su preživjele nasilje, postali su dio građe iz koje je nastala njena prva knjiga.

„Otvaranje“ nije samo priča o jednoj ženi. To je priča o iskustvima koja često ostaju neispričana, o trenutku kada treba donijeti odluku, o strahu od nepoznatog i o teškom putu ka životu u kojem čovjek ponovo preuzima vlast nad sobom. Kroz stvarne životne priče knjiga otvara pitanja o nasilju, njegovim posljedicama, razlozima zbog kojih je teško otići, ali i o onome što dolazi nakon odlaska – suočavanju sa sobom i stvaranju novog života.

Sa Anetom Zrnić razgovarali smo o nastanku „Otvaranja“, iskustvima koja su prethodila knjizi, nasilju i njegovim posljedicama, strahu, odlasku, autentičnosti i pronalaženju spasa u sebi, ali i o tome šta je pisanje ove knjige promijenilo u njoj.

Kao pravnica koja je pokrenula blog „Nasilje – šta i kako“, a sada objavljujete i svoju prvu knjigu „Otvaranje“ — kako je došlo do toga da pravna praksa i iskustva sa kojima ste se susretali prerastu u književnu priču? Kada se rodila ideja da ta iskustva moraju postati knjiga?

Zapravo, još od djetinjstva željela sam da napišem knjigu, što sam i napisala u knjizi. Kao djevojčica pokušala sam da izmislim neku priču, ali mi pisanje nije išlo. S vremenom sam otkrila da volim istinite životne priče; one me najviše dotiču. Ponekad prerano krenemo u susret onome što želimo i to nas zaustavi. Osim želje za pisanjem i životnih iskustava koja stičemo da bismo mogli pisati o nekim temama, za nastanak nekih knjiga potrebne su i zrelost, odnosno spremnost.

Nisam odustala od pisanja. Živeći i radeći, inspirisana stvarnim životima, prikupila sam građu za nastanak knjige koju sam na kraju i napisala, ali nakon više od dvadeset i pet godina. Naravno, uz pomoć saradnika koji su sa mnom radili na knjizi, bez čije podrške i strpljenja ova knjiga ne bi mogla nastati.

Dijelovi knjige sadrže adaptirane članke sa bloga........

© BUKA Magazin