U nedjelju, 25. oktobra, u Srbiji se održavaju parlamentarni izbori sa kakvim – takvim smislom. Gotovo svi raniji, a posebno oni od proljeća 2012. godine, bili su zapravo referendumi o autokratiji kojoj je većina birača radosno govorila odlučno – da.

Aleksandar Vučić konačno ima ozbiljnog protivnika, listu Studenti pobjeđuju – koja uživa značajnu podršku građana – dok se posmrtni ostatci nekadašnje opozicije nadaju da će, možda, preći izborni prag. Posljedično, moguće je… Ma moguće je svašta, pa čak i uvođenje vanrednog stanja, ali je ono najmanje vjerovatno, osim ako ga ne izazovu upravo Vučićevi sljedbenici kako bi on zadržao vlast koju je već formalno napustio, odstupajući sa mjesta predsjednika države na kojem ga je zamijenila beskrajno odana Ana Brnabić.

Izbori s više mogućih raspleta

Izborni dan može, kako piše Dejan Ilić na portalu Peščanik, imati čak devet raspleta, ali niti jedan ne odgovara očekivanjima neizlječivo naivnih i hronično optimističnih, ako uopće ima neke razlike među njima. 

Ko god, dakle, vjeruje da će Vučić proći kao Viktor Orban u Mađarskoj – dakle biti pometen, a njegov režim sa svim krakovima, od medija do institucije predsjednika, rasformiran dekretom – teško da mu ima lijeka.

Jednako su beznadežni i oni što iskreno vjeruju kako će Studentska lista imati komotnu parlamentarnu većinu i onda, u roku najbrže, promijeniti i politiku Srbije prema zemljama regiona, najprije Kosovu i Bosni i Hercegovini, ali i Hrvatskoj i Crnoj Gori. 

Uglavnom, promjena vlasti u Srbiji je moguća, ne i izvjesna, dok je radikalna promjena onih politika koje se nas tiču, najdalje od realnosti.

“Šta tačno Vučić ne može da uradi posle svih pritisaka koji su........

© Bljesak.info