Jučer ujutro, posve naivno, vjerujući kako riječ šetnica zvuči dovoljno razumljivo na svakom od naših jezika, krenuh malo protegnuti noge baš tim obnovljenim dijelom Mostara. Nisam ni par koraka napravio, kad začuh zvuk automobila, onaj karakteristični zvuk kada netko stiska gas i ne pušta. Okrenuh se, srećom, i ugledah tamni Be-Em-Ve kako mi presijeca put, a za volanom vozačica odlučna da potpuno ignorira to što i ptice na grani već znaju za nekakvu novu šetnicu u gradu Mostaru.

Odlučna da se pravi mahnita, kolokvijalno rečeno – ili bezobrazna, što je riječ sasvim razumljiva na svim našim jezicima, odlučna da za nju nikakva pravila i zakoni ne vrijede i kako je jedini zakon onaj zakon njezine vlastite slobode da skrati sebi put kuda je baš ona naumila. To što bi pritom, u nekom nimalo lijepom scenariju, usput mogla pokupiti kakvog još sanjivog pješaka, mislim da joj nije bilo niti na pameti. Njezini scenariji uključuju samo one verzije u kojima ona bezuvjetno pobjeđuje! I boli je neka stvar za sve druge.

Kako čujem, a mnogi mi se javljaju ovih dana da se požale, nisu samo žene u Be-Em-Veu, nego su i svi preostali spolovi, u vozilima bez obzira na marku i tip, spremni ignorirati šetnicu,........

© Bljesak.info